„Ne isplati se biti dobar“ ili „biti dobar je isto što i biti budala“ samo su neki od prečestih izjava koje svakodnevno viđam na društvenim mrežama. Bezbroj puta sam naišla na rečenice poput „živi svaki dan kao da je zadnji“, „tetoviraj se“, „ubij se od alkohola“, „prevari partnera“ – i mislim si što se to događa s ljudima? Jesu su li se takvi stavovi stvorili zbog godina? Društva? Obitelji? Što uopće znači „ne isplati se biti dobar“?
Ako u startu očekuješ da ti se dobrota isplati, ti ne radiš to iz dobrote. Dobrota i isplata ne idu u istoj rečenici. Ne možeš tako razmišljati i vjerovati da samo ako ti se nešto vrati i isplati, po mogućnosti na način na koji si ti to zamislio, tek onda vrijedi. Ti u startu griješiš. Radi dobro, jer je to ispravno. Jer se dobro osjećaš radi toga i nikako ne očekuj nešto nazad. Pogotovo ne onako kako bi ti htio, jer vjerujte mi, toliko puta nam se to dobro i vrati, ali na način o kojem mi nismo uopće razmišljali. Ako imaš ideju kako bi ti se nešto trebalo vratiti nećeš prepoznati pravu nagradu koja najčešće dolazi u oblicima o kojim mi niti ne mislimo. Sigurna sam da „veliki kreator“ zna koja nam je nagrada najpotrebnija i u kojem trenutku.
Učini dobro bezuvjetno, budi sretan radi toga i onda pusti. Ne očekuj. Tek tada će ti se vratiti, a ako se i ne vrati, zar je važno?
Znam, sada će sigurno opet veliki broj ljudi reći „eh, kad me netko razočara i ne cijeni ono što sam za njega napravio što mi to vrijedi? Pa ja očekujem da ta osoba napravi za mene isto!“ – ali, mi svi nismo isti i pogrešno je tražiti nešto nazad.
No, vratimo se mi na važnost.
Lijepo je biti važan u društvu, u svojim očima. Lijepo je da te ljudi prepoznaju, da ti se dive, a znate li što je najljepše? Kada iz nesebičnih i bezuvjetnih dobrih činova postignete tu važnost i priznanje. Nema boljeg od toga. Pitat će vas imate li kakve financijske koristi od toga, al’ zar je to jedina nagrada – novac? Materijalno? Čudim se da se tako malo ljudi priča o ispunjenosti, osjećaju sreće, zadovoljstva, smo zato jer smo čisto dobri. Pitam se kako smo to zaboravili? Kako nam je od jednom postao nevažan taj osjećaj? Zar je novac važniji od sreće i mira?
Da mirno zaspem? Da mi je savjest čista? Da kad se pogledam u ogledalo da sam zadovoljna tko sam? Ne koliko imam novaca, kuća, skupih odijela, nego tko sam. Bez svega toga materijalnog. Bez svih tih lažnosti.
Postavite samo sebi pitanje, evo upravo sada! Odmaknite ime, status, sve što posjedujete, maknite diplome, posao, sve stavite sa strane i recite mi – tko ste vi?! Samo vi. Jer, to tko si ti,to tko sam ja jedino je što nam na kraju ostaje. Jedino to nosimo sa sobom. Jedino to sačinjava našu dušu.
Ali, moram priznati kako primjećujem da ljudi sve više o tome pričaju, da im to nedostaje. Da se pitaju postoje li dobri ljudi i dobrota kao pojam. Nedostaje mnogo toga ljudima, gladni su i žedni dobrote i one vjere u ljude koji su nam spremni pomoći kada zagusti. I to svakog puta. Kada dođu problemi. Ljudi toliko silno žude za dobrotom i za ljudima anđelima koji su sretni samo kada te usreće. Koji gledaju na svijet sa srcem. Koji imaju prirodan talent bezuvijetnog pomaganja drugima.
Jer budimo realni, živimo u svijetu koji je toliko okrutan i prepun problema. I svi ti problemi samo nam se gomilaju i stišću nas. Pogotovo ako ostanemo bez vjere u dobrotu. Tada nam nema spasa.
Zato vam želim reći…
Krenete od sebe, kako bi baš vi bili primjer i dokaz da dobrota postoji.U kraju krajeva, pa zato smo tu! I to je jedini smisao našeg postojanja, ma kako nam se činilo da je drugačije. Biti dobar znači biti čovjekom.
Ja sam Dolores Bura i ja dobro znam tko sam.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
