Domaćica & menadžerica

Kada je Domaćica postala pitanje od nacionalne važnosti, pomislila sam uz otvorenu kutiju najdražih mi keksića;

Svaka čast brand manageru (ili je možda u pitanju “menadžerica”), dotične tvornice, koji nas je lansirao nazad u život prije potvrda, broja zaraženih, straha od rukovanja i zagrljaja, prije straha od nuklearnog oružja i trećeg svjetskog rata… Hvala mu što nas je vratio u eru kad smo zauzimali strane, oko sasvim nebitnih stvari i prepucavali se, “pucajući rafalno” , jedni po drugima, kao da je pitanje života i smrti.

Desetljećima domaćice, doktorice, frizerke, pravnice, umjetnice, feministice, indiferentne, povučene, eksplozivne, impulzivne, oprezne i proračunate vole i ne vole Domaćicu. Uzmu je ili zaobiđu na polici. Nikada, niti jedna od trenutno uvrijeđenih, nije digla svoj glas protiv imena keksa. Nikada, niti jedna, nije zatražila da se zove… Domaćin. Nikada, niti jedna, nije našla u njemu nešto uvredljivo ili sporno. Ali onog trena, kada je Domaćica povezana s profesijom, u jednoj benignoj, marketinškoj kampanji, izazove se eksplozija neviđenih razmjera.

Je li tek sad, nekima od njih, došlo do glave, značenje te riječi ili je naprosto biti domaćica postalo uvredljivo, ako se poveže s njihovom profesijom ? Ne mogu biti hard core feministice, ako koji put zamotaju sarmu? Zašto bi jedna pravnica, trgovkinja ili umjetnica bila u isto vrijeme i domaćica? Gdje su muškarci u cijeloj priči i treba li se naglašavati da je jedan mehaničar ili inženjer uz sve to i suprug, partner i “domaćica”? Može li žena biti uspješna u svom poslu, ako prizna da je domaćica (i obrnuto) ili jedno poništava drugo?

I ja sam domaćica, i šta sad?

Nemam se razloga sramiti činjenice da kuham, čistim, perem (a ponekad i opeglam) veš. Nemam se razloga sramiti činjenice da sadim cvijeće na balkonu i navučem zemlju duboko ispod (nalakiranih) noktiju. Nemam se razloga sramiti činjenice da zamijesim tijesto i ispečem pizzu. 

Neki baner

Ne da mi se uvijek. Nećemo se lagati. Nisam uvijek jednako dobra (loša). Ovisi o danu i inspiraciji. 

Jesam li zato što to radim manje uspješna u svom poslu? Bi li bolje vodila izvoz firme u kojoj radim, da ne znam skuhati polpete ili da ne ribam wc?

Znači li to što očistim kamenac sa slavine, da mi suprug leži na kauču i uzgaja trbuh, s čačkalicom među zubima i pivom na stolu? Jesam li ja “manje” domaćica i prestajem li to biti, ako nas dvoje ravnopravno dijelimo kućanske obveze?

Radim zahtjevan posao, koji mi oduzima i vrijeme i energiju, ali me i raduje. Svaki novi izazov me i nakon toliko godina, još uvijek uzbuđuje. Podiže ljestvicu. Beskrajno veseli!

Pečem solidne kolače (izaberi vrstu, tu sam), radim tortilje za prste polizati, pečem palačinke, peglam preko one stvari.

M. kuha rižot bolje nego što ću ja ikada to moći, skupi veš, opere suđe. Neuredan do bola. (A ja s OKP po pitanju reda u kući.)

Domaćica & menadžerica
Foto: Twitter

Radi. Vrlo često puno duže i više od mene. Uspješan je u svom poslu. Napreduje.

Tata je.

Ja sam mama.

Sve to?

Je l’ moguće?

Da, jeste!

Je l’ teško?

Ponekad!

Je l’ se sramimo ičeg od navedenog?

Neki baner

Nikad!

Domaćica & menadžerica???

Nisam uvrijeđena porukom na kutiji čokoladnog biskvita?

Je l’ moguće?

Da jeste! 

Neki baner