Prošlo je već punih dvadeset godina od kada sam otišao, imao si samo četiri godine tad. Kada sam odlazio nisam se ni okrenuo, niti razmislio što radim niti jeli to ispravno ili ne. Ali godine vrate sve. Naplate svaki dug. Znaš volio sam tvoju majku, radovao se što ću dobiti sina, imati obitelj ali moj je život krenuo drugim putem. Putem kocke i alkohola. To je za mene bila bolest.
Znao sam da to ne vodi dobrome i da tvoja majka nije sretna. Stalno smo se svađali. Zato sam odlučio otići da je još više ne povrijedim iako znam da sam je svojim odlaskom slomio. Okrenuo sam joj život naopačke. Izgubio svoj svijet. Izgubio vas i sebe. Loš sam čovjek i shvaćam da je kasno za sve. Tvoje povjerenje nikada neću moći steći.
Znaš sine, svatko svoj križ nosi sam. Propustio sam tvoje odrastanje, tvoje najteže godine. Izgubio sam da me ikada nazoveš ocem. A to udara u svaki kutak tijela i lomi na komadiće. Ja sam ti sine znaš kao staklo koje padne na pod i razbije se u hiljade sitnih komadića. Nikada neću više biti isti. A vjerujem da je tako i s tvojom majkom. Isplakala je more suza zbog mene. I znam da poslije svake te suze, bila još jača ali nije mi to utjeha. Još se samo gore osjećam.
Često sam pitao prijatelje o tebi. Pričali su mi da si sjajan mladić, uspješan i dobar. Bio sam tako ponosan na tebe ali strah i sram bili su jači i pismo se vuklo po ladicama. Nedostajao si mi svakog dana. Stalno si mi u mislima a znam da te ne zaslužujem.
Odlučio sam napokon… jer jednom moram poslati i reći ti da te volim i da mi nedostaješ, svjestan toga da tvoju ljubav nikada neću imati. Ja nisam dobar čovjek… nisam vrijedan da me zoveš ocem. Pretpostavljam koliko ti nisam drag. I znam da koliko si ogorčen… ali dobar si i pametan kao tvoja majka. Nisam vise najbolje, ponestaje mi života. Nemam još puno, moji dani idu kraju. Liječnici su mi dali još par mjeseci. Moja jedina želja je da tih par mjeseci budem uz tebe ili da te bar vidim. Nadam se da ćeš razumjeti moju želju. Ako ipak odlučiš dati mi šansu molim te odgovori mi na pismo. Ništa me ne bi učinilo sretnijim od toga. Želim te pogledati u oči i reći ti koliko mi je žao. Trebao sam biti tvoj heroj. Tvoja snaga. Majka je zamijenila mene i moje dužnosti. Molim te samo da odgovoriš na ovo pismo i da razmisliš na koji ću način otići s ovoga svijeta. Volim te. Pozdravi majku.
Tvoj tata
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!