Uhvatila me danas baš neka nostalgija za onim davnim, davnim vremenima dok smo još čitali papirnata izdanja dnevnih novina. ❤️
Uvijek sam uživala u toj igri koja mi i danas nedostaje!
Došla bi s posla negdje oko 5, pola 6, pa bi brzo jednom rukom ručak, drugom veš, ramenom bi pridržavala telefon i jednom nogom vukla usisavač, dok sam na drugoj levitirala.
Već oko 8 navečer, svi bi bili siti, veš opran, suh i ispeglan, a kuća je subotnje blistala. Tada sam voljela uzeti novine sa stola, ne bi li se malo opustila uz kavu i čitanje.
U ta vremena je u novinama pisalo svašta zanimljivo i vrijedno čitanja, no iz tih je je**nih novina uvijek ispala, šaka, dvije mrvica za koje NIKAD nismo otkrili kako su tamo dospjele, jer nikad nitko nije priznao da je jeo sendvič iznad njih!
Taman kad sam bila na vagi da povjerujem da se prodaju s već raspoređenim mrvama kruha na sportskim stranicama, prestali smo kupovati papirnate novine.
Danas imamo e-mrvice koje se isto nalaze na podu ispod stola, a objasnili su mi da padnu same zbog sile teže i to točno tamo gdje bi ispale i iz papirnatog izdanja.
Te današnje e-mrvice mi stvaraju manje frustracije jer nisu ispale meni, nego su jednostavno same po sebi na podu ispod stola, gdje im i je prirodno stanište. 😎
Napredak se kapljičasto raširio u baš svaki segment našeg života, iako vrlo često nismo toga svjesni.
Mene pak još uvijek zabavlja faca jedača sendviča, kad pitam:
– Od kud ove mrvice ispod stola?
Tu facu može složiti samo poseban tip čovjeka!
U toj faci se ogleda dijete u nevolji, odrastao čovjek u nezgodnoj situaciji i mangup koji zna da je u govnima u koja je upao već tisuće puta i opet će! Mrvice ispod stola su znak da živim u kući koja me treba i zato mi ne smetaju, nego zašto muškarci ne mogu jesti sa skupljenim nogama, nagnuti nad stol?
To me zapravo zanima!
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.
