I dok se Mladen Delić na nebu iščuđava – „Ljudi moji, je li to moguće?“, Marija Jurić Zagorka se vjerojatno u grobu okreće – gdje je nestao KODEKS ČASTI HRVATSKIH NOVINARA?

Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje? Možda sve od Istre pa diljem Lijepe naše? Da, da. Od naše predivne Istre. Glas Istre preplavila je, nažalost, riječ glavnog urednika istoimenih novina, Roberta Franka. Ta riječ ili bolje rečeno, a kako prenosi portal zeneimediji.hr – seksistički diskurz, čuo se i malo dalje od Istre. Obzirom na brojne pritužbe građanki, u cijeloj priči intervenirala je i Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Upozorila je urednika na očigledno kršenje zakona o ravnopravnosti spolova.

Epizoda: Muškarci koji ljube patrijarhat solidno situirani u uredničkim vodama bez trunke uredničke odgovornosti propisane Kodeksom

Tekst je objavljen u Glasu Istre 09.04.2021., a nosi naslov: „Mamice idu na špicu, a djeca u vrtić po koronu. Mladen Delić se na nebu iščuđava – ljudi moji, je li to moguće!”.  Nadalje u tekstu, simpatičnim parafraziranjem, urednik uvlači čitatelje u dublje stanje šoka i nevjerice (barem je mene, a očito i brojne građanke):

„E pa, ljudi moji, parafraziramo li Delića, možemo se zapitati je li moguće da neke mlade pulske mamice, lijene, besposlene, ali očito solidno situirane, usred korone puštaju svoju dječicu u vrtićima, a one se, ispijajući kavice i hodočasteći dućane, usporeno i bezbrižno prošetavaju gradom, ili se pak udobno zavaljene na svoje kućne trosjede gnijezde od nerada, dok istodobno, valja to ponoviti, njihova dječica, kao najrizičnija skupina za prijenos koronavirusa, borave u vrtićima u kojima im, u aktualnim okolnostima, nije mjesto. Dječica bi, ako su im mamice kod kuće zbog bilo kojih razloga, preventivno trebala ostati s njima, dalje od virusa i zaraze koji sve više donose smrt.“

Poruka pulskim ženama i majkama, a i svim ženama i majkama diljem RH

Odmorite. Od dana Vašeg rođenja niste lijene, a zasigurno niste ni besposlene. A i da jeste – to je Vaše božansko pravo. Nemate se što kome opravdavati. Idite na špicu i popijte kavu. Kupite si nešto lijepo u dućanu, prošetajte gradom i budite odgovorne kao i uvijek. Obzirom što Vam sve ovo društvo želi prisloniti na leđa, bilo je pitanje vremena kad će netko uperiti prstom i optužiti Vas za širenje koronavirusa. Vas ili Vašu dječicu – za koju ste odgovorne jedino i samo Vi, po spomenutom tekstu.

Neki baner

Mali podsjetnik – roditeljstvo čine majka i otac. Dječica, kako ih urednik Glasa Istre oslovljava iz milja ili omalovažavanja – nisam sigurna, su jednako mamina i tatina. Kad bi više očeva koristilo roditeljski dopust, možda bi i ta istina bila shvaćena u praksi. I kad bi postojalo više odgovornosti u struci, ovakvim nedopustivim stavovima ne bi bilo mjesta u medijskom prostoru.

Nadalje, osim svojoj djeci, nikada nikome ne dozvolite da Vas oslovi sa mamICA. Umanjenice ovdje ne žive. Ne postoje. I ne pripadaju ženskom rodu. Svaki ostvareni muškarac to zna. Da volimo oslovljavati, pomislile bismo da drukčije može razmišljati samo tatica u pokušaju ili mužić u na(e)stajanju.

Nasreću, nismo mi te koje oslovljavamo. Da volimo upirati prstom, diskriminirati, osuđivati ili generalizirati, rekle bismo da tako može razmišljati samo tamo neki frustrirani mužić. Koji nakon napornog rada, zasluženo, udobno zavaljen u svoj kućni trosjed, prelijeva Žuju, psuje na tekmu i aktivno smišlja na koje sve načine bi mogao poniziti ženu. Na koje sve načine bi mogao ugnijezditi svoju diskriminatornu riječ u medije, i na tome veličati svoj izmišljeni monopol. Nasreću, nismo mi te koje upiru prstom i diskriminiraju. Ali da jesmo, njegovu bismo obitelj, pretke i potomke, osobito one ženskog roda, duboko žalile. Nasreću, pa nismo takve.

Solidno situirana seksistička glupost

Majke rađaju ovaj svijet. Tko god umanjuje majke, umanjuje sam život. Predlažem uredniku da razmisli o svom radnom mjestu. Očigledno ima višak slobodnog vremena koji koristi za promatranje mladih pulskih mamica na špici i davanje svog osvrta na isto. Svaki put prilikom omalovažavanja, ponižavanja, diskriminacije ženskog roda – zapjevajte si onu This is a man’s world, but it would be nothing… prepuštam idući stih uvaženoj gospodi.

Nažalost, u RH i diljem svijeta, još uvijek jedino što je solidno situirano jest seksistička i šovinistička glupost pojedinaca. Koju valja iskorijeniti. Na ovaj ili onaj način. I tako, dok muški pojedinci redovno krše zakon ponižavajući žene, i to u medijima, usporedno se javno upire prstom i proglašava upitnim ženske žrtve nasilja, grade se sigurne kuće, priča se o porastu femicida u razdoblju pandemije i ostalim raznim poražavajućim statistikama… Kad se sve uzme u obzir, kroz povijest i sadašnjost, nekako se odaje dojam da je i sam zakon na muškoj strani. Stoga, voljela bih da svaka žena uzme stvar u svoje ruke. Promijeni i stvori bolje uvjete za sebe. Sama.

I dok se Mladen Delić iščuđava…

Mladen Delić se možda iščuđava na nebu. Ali, Zagorka se vjerojatno ne čudi. Prije bih rekla, da se možda okreće u grobu. Što su neke stvari ostale iste i što sve danas u 21. stoljeću predstavlja novinarstvo. Marija Jurić Zagorka, između svega što je bila i još uvijek jest, bila je i prva hrvatska profesionalna novinarka i članica društva „Hrvatska žena“ (1921 – 1943).  Bila je i glavna urednica časopisa „Hrvatica“, čija bi anketa iz 1939. godine – i danas bila korisna. Kaže, odgovorite na ova tri pitanja:

Koji je najveći događaj Vašeg života?

Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?

Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?

Uzmimo u obzir da je Marija Jurić Zagorka vodila daleko veće i teže bitke nego što mi vodimo danas. Ipak, gore postavljena pitanja se i danas možemo zapitati. Marija Jurić Zagorka se doslovno borila za svoj glas, autorstvo i utjecaj. Izborila se. Svaka od nas ima glas. I, po njenom uzoru, nijedna od nas ne smije zašutiti na ovakve tematike. Ne zatvarati oči pred ičim što umanjuje, omalovažava ili ponižava ženski rod. Zagorka je bila ispred svog vremena. Za neke pojedince je i ispred našeg vremena. 2021. godina je. Ime Marije Jurić Zagorke znaju svi. Po njoj se svašta zove. Danas ima tih nekih urednika po kojima se, sigurna sam, ništa neće zvati.


***Stavovi izneseni u člancima, tekstovima i kolumnama izričiti su stav autora te nisu nužno i stav redakcije portala Amazonke.com, također, portal je u članku naveo točne izvore za spomenute navode, te ne snosi nikakvu odgovornost za osobno tumačenje, izmjenu, parafraziranje, prenošenje itd. istih od strane autora, čitatelja, ili trećih strana.

Napomena: Redakcija portala Amazonke.com, sa svojim uredništvom, partnerima, suradnicima i kolegama ne odobrava i strogo osuđuje svaki oblik spolne, rodne, rasne, dobne i bilo koje druge diskriminacije.

Neki baner