Ima ta jedna klupa s koje sam u gluho doba noći promatrala kako se more igra sa mjesečevom svjetlošću, dok u daljini kruži svijetlost sa svjetionika. Trnci te prolaze kad gledas tu široku pučinu i slušaš kako se vali odbijaju o stijene.
Hvar je po meni najljepši pred kraj rujna, ili ja samo volim onaj mir i tišinu dok udišeš morski zrak i slušaš šum mora?
U gluho doba noći, sjedeći na stijeni i slušajući govor prirode imaš osjećaj da si sam na cijelom otoku.
I nije te strah od pomisli na to.
Tu lako otvoriš dušu nekome koga prije nisi poznavao.
Svaki pogled oduzima ti dah.
Stara kuće, kamene skaline, tvrđava, riva, šetalište, uvale, plaže, brodice…
Ima tu jedan stariji čovjek koji pred sam zalazak sunca naiđe sa nekim žutim cvijeticem u ruci, zaustavi se pored tebe i krene da recitira stihove o otoku, valima i starim ribarima.
To mjesto se ne može riječima opisati, tamo trebaš otići, pa ćeš sve sam shvatiti.
Upamti me, ako jednom odeš, opet ćeš se vratiti!
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
