Gruba realnost: Nije na tebi da ugađaš svima

“Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obaveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši.”

Rekao je Hermann Hesse, jedan od najdražih mi autora. Najdraži mi je vjerojatno zato jer se nije bojao raščlaniti dušu na sve njezine dijelove, nije se bojao prikazati čovjeka takvim kakav jest. Bez uljepšavanja, bez filtera, samo gruba realnost.

Znate li što je još gruba realnost?

To što smo toliko opterećeni da ugađamo i spašavamo svakog tko nam naiđe na put, da mnogo puta zaboravimo ugoditi sebi, spasiti sebe. Bojimo se da ćemo ih u suprotnom izgubiti, a ne bojimo se izgubiti sebe.

Koliko puta ste htjeli pomoći čovjeku koji ne želi da mu se pomogne? Koliko puta ste brinuli o drugom čovjeku više nego on sam brine za sebe? Koliko puta ste nekom išli na ruku samo zato jer vam je drag? Koliko puta ste slušali tuđa sranja i davali savjete znajući da se neće promijeniti ništa? Koliko puta ste druge stavili ispred sebe?


Daily Deals Up to 50% Off - Shop Now!

Neki baner

Vjerujem da mnogo puta, a vjerujem i da ste se nakon toga osjećali samo – iscrpljeno. Jer dok ti nekome konstantno ugađaš i podilaziš, to ne znači da će te taj netko cijeniti više. To znači da će te iskorištavati više. Zašto? Jer može.

Još jedna gruba realnost.

To je nešto što vjerojatno svi znamo negdje duboko u sebi, ali ta potreba za spašavanjem je još uvijek tu. Možda jer se samo želimo osjećati važno, možda nam je drago što netko uvijek računa na nas, možda nam to samo hrani ego jer znamo da nas netko smatra dovoljno sposobnima. Možda je to tamna strana morala. Možda smo i mi sami toliko oštećeni da moramo popravljati sve što je napuklo, jer je lakše popravljati druge nego sebe. Tko zna.

Gruba realnost: Nije na tebi da ugađaš svima

Ali što imaš od toga na kraju dana? Čak i ako zaboraviš na svoje bitke boreći se u tuđima, to ne znači da će one nestati. One su tu, u nama. Svake minute, svakog sata, svakog dana. Skrivaju se poput žara u pepelu, ne vidiš ga dok se ne rasplamsa, a za to je ponekad potrebna jedna jedina iskra. Jedan jedini okidač. Jedna jedina situacija.

Zato pazi u koje se bitke upuštaš, biraj ih pažljivo, pomalo i sebično.

Nije na tebi da ugađaš svima, nije na tebi ni da spašavaš svakoga, a obaveze koje dugujemo vlastitoj duši su zaista važnije od onih koje „dugujemo“ svijetu.

Nemoj se javiti na taj poziv ako ti se ne priča. Nemoj odgovoriti na tu poruku. Nemoj se bojati uzeti dan samo za sebe. Nemoj se bojati smijati se glasno. Ili biti svoj. Nemoj se bojati reći ne kad je to potrebno. Nemoj se bojati reći da se ne slažeš. Reci svoje mišljenje. Iznesi svoj stav. Znaj svoju vrijednost. Nauči razlikovati zdrave i kvalitetne odnose od onih u kojima te se samo iskorištava i ništa više. Budi egoist ako je potrebno. Očuvaj svoj mir kako god znaš.

Jer ništa na ovome svijetu nije vrijednije od tvoje duše, a ni ništa tragičnije od gubitka iste.

Photo by Marina Mezga

Vezano: Tanka je linija između savjeta i nametanja



Neki baner