Iluzorna superiornost

To vam je jedan prilično rašireni defekt, koji znanstvenici zovu fenomen. Znanstvenici su pristojni i odmjereni ljudi, pa zato kažu “fenomen”, meni kao prosječno razvijenoj seljanki, iluzorna superiornost čini se kao klasični defekt vulgaris. Naravno da moje mišljenje nije pretjerano važno i ne budem li dobro pazila što ću napisati o ovome, vi ćete na kraju ovog teksta zaključiti da sam iluzorno superiorna. Zato ću ovog puta biti posebno pažljiva, jer što sam starija to mi se više sviđa biti prosječna, obična i nesuperiorna. Uostalom, nema niti jednog područja mog života u kojem se osjećam stvarno superiorna.

Znam koliko znam i svjesna sam koliko puno ne znam. Cijenim ljude koji žele potrošiti svoje vrijeme i znanje, da me nauče ili mi pomognu da shvatim. Sretna sam što uvijek uspijem naći priliku da učim od starijih, od mlađih, od sposobnijih, od manje sposobnih, pa čak i od iluzorno superiornih. Kako nisam upakirana u verbalnu finoću, a sklona sam biti i podjebljivo sarkastična, neću puno duljiti.

Dakle, ako želiš plesati, gledaj druge kako plešu. Uči od onih koji su tu vještinu usavršili, savjetuj se s onima koji su već napredovali i budi smjeran i pristojan. Moraš biti i zahvalan onima koji se žele s tobom zajebavati i trošiti svoje znanje i vrijeme na tebe. Ako im misliš soliti pamet i sa samodopadnošću slušati svoj glas dok im objašnjavaš nešto o čemu znaju 3x više od tebe, nećeš daleko dogurati. Znači, okani se pametovanja i ogrni se skromnošću, pozorno slušaj, gledaj, prati, pokušavaj, zaključuj, ispituj, trudi se…budi zahvalan za znanje koje ti daju. Ako želiš dobro kuhati, moraš stvarno puno toga naučiti. Trebaš čitati, slušati, pokušavati, isprobavati, vježbati i biti vrlo samozatajan. Moraš biti spreman učiti svaki dan, svaki sat, svake minute i od svakoga. Ako si znatiželjan i svjestan svog neznanja, stalno ćeš nalaziti prilike da naučiš nešto novo.

Kad već postaneš priznati kuhar ili kuharica, još uvijek će ti se dogoditi da ti gost vrati jelo i kaže da mu nije fino. Jbga, hoćeš li stajati pored stola i plakati jer nisu spoznali tvoj veličanstveni kulinarski izričaj? Hoćeš li gosta uvjeravati da je ukusno i fino iako se njemu ne sviđa? Hoćeš li lupati nogom o pod i uvrijeđeno otići, ili ćeš stoički primiti kritiku, razmisliti o njoj i pokušati skuhati novo jelo za zahtjevnog gosta? Tvoja, možda i realna superiornost, nikada te neće spasiti kritike, zato zapamti da kad misliš da znaš svec- još uvijek ima tisuću stvari koje ne znaš.

Sa sexom je slična situacija! Pokušao si 2-3 puta i pohvalili su te. To ti je maleni uzorak i vrlo lako je moguće da si se samo namjerio na pristojne djevojke. Ako si zbog toga samodopadno pomislio da si majstor, zeznuo si se. Znat ćeš da si iluzorno superioran kad te tvoja neutemeljena samodopadnost stavi na led. Znam, uvjerit ćeš sebe da su žene površne i glupe, jer ne vide tvoju savršenost, ali dečko… ako već dugo sam gužvaš svoje plahte, pokušaj posexati sam sebe, pa ćeš vidjeti koliko si stručan. Budući da si samodopadan, sigurno ćeš uspjeti i onda možeš biti siguran da si majstor! Gledaš oko sebe neke frajere i pomisliš da nisu zaslužili niti da bicikl nasloniš na njih, ali oni šetaju s lokalnim ljepoticama i samozatajno se smješkaju. Pitaš se što vide u tom kretenu, dok pucaš od ljubomore!?

Neki baner

Vidi sine, dok ti trošiš energiju na ljubomoru i ljutnju, mogao si učiti od frajera koji šeta i samozatajno se smješka. Svejedno je što ti o njemu misliš, zapamti to i usmjeri se na učenje. Ljubomora te izjeda i krade ti vrijeme koje možeš potrošiti puno pametnije. Nemoj tražiti savršenstvo, teži tome da ti postaneš savršen!

Ja sam, na primjer ljubomorna na ove s vitkim nogama, pa doma ležim u ljuljački i proklinjem sudbinu što imam bucmaste noge, ali ne dižem guzicu prema pokretnoj traci za trčanje. Tko me šljivi, je l’ da?! Zauvijek ću izgledati kao sestra od druga kita, bez obzira što mi se čini da to nije fer!

I znam da će sada ovaj tekst zaobići oni koji bi se u njemu mogli pronaći, a pročitati će ga oni koji nisu zaraženi virusom iluzorne superiornosti. Podvrste superiornog defekta će zaključiti da pišem točno o njima, a ostale kulture unutar sorte teške superiornosti će vjerojatno pomisliti da pišem ovo jer nemam pametnijeg posla nego se baviti s društvenim devijacijama. Za to vrijeme, mene čeka obično peglanje. Posao koji usavršavam već 30-tak godina i još uvijek nisam stručna niti superiorna kad mi dođe pod peglu haljina s 4 reda volančića ili hlače od muškog odijela.

Toliko se bojimo biti obični i prosječni, da smo u stanju potrošiti svu silu energije, vremena, suza i riječi da bismo dokazali da smo odlični. Nasuprot tome, ne pada nam na pamet uložiti ni mrvu energije da bismo naučili, usavršili ili poboljšali svoje vještine. Pa, tko nas jebe kad smo samouvjereno statični, upitno elokventni i neupitno iluzorno superiorni!

Viktorija Herak

Neki baner