Jedva čujno, ali čuli su da njihov pijani prijatelj pjeva, na šta su se svi nasmijali i počeli da pjevaju skupa s njim. Bila je to starija stvar i sad su njen tekst prepravio ulicu i njihove usne dok su izgovarali riječi: „Treba mi svet, otvoren za poglede, otvoren za trčanje.“ Na refrenu su već bili glasni kad je pored njih prošao policijski auto. Tad je jedan od drugova iza povikao. „Pazi, murija!“, a policajac do vozača je otvorio prozor i povikao im da se utišaju inače idu u stanicu. I utišali su se, jer njemu nije bilo do još jednog pritvora i zatvora. Jedva sam i onaj preživio, pomislio je u sebi, smješkajući se na djevojku pored koje je hodao.
„Ej, šta mislite da vas dvoje odete do pumpe da nam kupite nešto za piće, a mi idemo na krov? Ko će njega da vuče kroz cijeli grad?“ Pogledao je u djevojku, pogledi su im se sreli, šutjela je, činilo mu se da nema ništa protiv. „Dobro“, rekao je. I tako su krenuli sami, tražeći male ulice kojim bi prije pronašli prvu pumpu, jer je ona jedina radila u ovo doba u ovom malom gradu. „Nisi odavde?“, upitao ju je. „Pričaj mi malo o sebi.“ „Ne“, rekla je. „Mada su moji još davno došli ovdje, jer tata je dobio posao. Ja sam tad bila tinejdžerka, na drugom mjestu već izgradila svoj dom, imala prijatelje, ljubav, pa se nisam slagala sa odlukom, ali nisam imala izbora. I evo me tu gdje sam. I sad čim imam priliku bježim odavde.“ „Zašto, zar ti nije lijepo ovdje?“ „Uvijek sam odbijala da ovaj grad prihvatim kao svoj, ni sada ne znam mnogo ljudi ovdje, svi moji prijatelji, oni pravi su na drugom mjestu. Ovdje mi je porodica sa kojom se baš ne slažem, pa sam krenula nekim svojim putem. Imam posao, a novac mi treba, i jedino to me još zadržava tu.“ „A dečko?“, pogledao je u njenom pravcu i osmjehnuo se. „ Solo sam, moje srce više ne zna da voli“, dodala je uz osmjeh. „Znači da je voljelo i da ipak zna samo treba otopiti led, hehe.“ „Santa je poprilično velika, pa mnogi odustanu“, rekla je dok su išli jednom pustom, mračnom ulicom.
Upravo su prolazili pored kioska koji je imao jedan veliki frižder vani, omotan lancem. Stala je i dodala: „Pazi ovo“, uzela za šteku od friždera i otvorila ga taman toliko da se mogla provući ruka. „Jesi spreman da rizikuješ?“, rekla je, „ti koji voliš da praviš probleme. Ja ću da ti dodajem piće, a ti ga slaži u tu svoju duksericu, dok još nema nikoga. Pumpa je prilično daleko.“ Prihvatio je izazov, nije mogao da joj kaže da nije spreman, jer je ona odmah i prije nego je čula odgovor počela da vadi pivo. Samo je skinuo duksericu i počeo da razgleda okolo. Ova je prilično blesava, mislio je. A ja sam se pitao za sebe. I uzeli su par piva i brzim korakom se počeli vraćati nazad, nisu trčali do to ne bi izazvalo sumnju ako bi ko naišao.
„Gdje si ovo naučila, aaa?“ „Nigdje, prvi put kradem, vidiš kako djeluješ na mene, hehe.“ „Pa znaš, lako je vama ženama, uvijek imate muškarce koje možete kriviti za sve loše što i pomislite, a ne uradite.“ „Pa nije nam lako, znaš, koliko se naslušamo vaših gluposti da nam zdrav razum mora popustiti, pa onda igramo vašu dječiju igru, zabavnije je ponekad“, rekla je i oboje su se nasmijali, pijući ukradeno pivo, uživajući u svom prijestupu. „Mogao bi zbog tebe postati loš, znaš?“ „A nisi to rekao kad si otvarao tuđe auto?!“ „Pa dobro, provjeravao sam ti granice.“ „Iii?“ „Zaključio sam da su na jako visokoj razini, haha.“
Već su stigli do zgrade na kojoj su ih čekali sad već zajedniči prijatelji, uz smjeh su išli prema ulazu, kad je on rekao da sad moraju biti tihi, inače će stanari da polude. Ušli su u lift kad je ona upitala je li to zgrada u kojoj živi na šta je on dodao sam dugo „šššššt“. „Ali ne čuje se sad!“ „Šššššt“, ponovio je na šta su oboje prsnuli u smijeh. Prvi put su im se pogledi sreli da su mogli da proniknu u glavu jedno drugog, osjetili da im je lijepo skupa, mada možda ne baš pametno, ali ovo večer nije baš za biti pametan, sutra je i onako novi dan. I već su se penjali na krov, gdje su ih čekali prijatelji, iznenađeni njihovim brzim povratkom. „Brzi ste“, rekao je tiho jedan od njih. „Da“, rekli su i nasmijali se. Nisu ništa objašnjavali, njihova mala krađa je bila njihova tajna. Već su imali jednu svoju, vlastitu, zajedničku.
„Eeee, ovdje je predivno, pa cijeli grad se vidi, okupan svijetlošću koja razbija monotoniju ovog učmalog grada“, rekla je glasno. „Šššššššt“, sad su svi dodali. Sjela je na kraj zida, prebacivši noge na drugu stranu i pogledala prema dolje. Sad je on potrčao prema njoj, zagrlio je s leđa i zamolio da to ne radi. „Prepala si mi, ajde da odemo do njih, nemoj to da radiš.“ „Nisam suicidna, ne brini, samo pogled ka dolje je tako moćan da mi se želudac okreće.“ Možda nisi suicidna, ali jesi prilično pijana, znaš?!“ „Ok, ok“, dodala je i prebacila noge na drugu stranu. Znaš, za sat otvaram lokal, jesi primjetio da sunce samo što se nije pojavilo?! „Teško pored tebe.“ „Nemoj da laskaš, bolje je. Nego ćeš me otpratiti do posla i nećeš spavati cijeli dan kao ni ja, da znaš!“ „To znači da ću ti doći na kafu, i da ćemo se ponovo vidjeti? Dogovor sklopljen“, rekao je i osmjehnuo se.
Zapalili su sa prijateljima i njihova ekspedicija spuštanja je počela. Imao je na usnama osmjeh koji nije znao da objasni.
To be continued…
Ramiza Tibo
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!