Iza ekrana…

Da kažem nešto o sebi, a da nije obična biografija, tipa gdje sam rođena, šta završila i ono što obično čitate u njima. E pa moram priznati najteži zadatak od kad pišem za Amazonke.

Lako bih ja isprela priču o Konjicu (a već sam, moje isprike). I o tome kako mi školovanje nije mnogo podredilo životni put, ali je ipak tu negdje u prikrajku, uvijek. Motrimo jedno na drugo. Nekako kad ga biraš srcem nije baš uvijek dobra opcija, ali bar tražiš sebe u srodnim stvarima. E tako je moja srodna stvar ovo što Vi čitate. Nisam baš neki Meša, ali nije baš ni da se ne može pročitati. Ja i onako ne volim da sam previše u centru, to me čini nervoznam, pa eto, ali ne volim ni kad sam neprimjećena, istina. Ipak sam Lavica. I često se čupam na horoskop, posebno kad mi dragi ljudi kažu “A koliko možeš pričati!?”. I zbilja, često mogu. Posebno ako imam sagovornika po mjeri.

Šta još reći o sebi, hmm? Priznajem samo što nisam počela šetati po sobi u stilu Baltezara. Možda i bih da mogu uzeti kap magične inspiracije i tekst gotov za tili čas. Ali ne, ovako moram sama.

Neki baner

Volim noć i zvijezde, tako da se nikad nisam plašila mraka. Sad ćete zaključiti da sam nepopravljivi romantik, je l’ da? Samo to jako dobro skrivam. Po noći sam jako aktivna, ma šta to da značilo, mada mojima to znači “hoćeš više prestat’ hodat’ po kući dok sav normalan svijet spava?! Ma samo da uzmem malo voća, šta je!? 🙁 “

Užasno volim životinje (i oksimoron, to znaju svi koji su pročitali bar tri moja teksta). Obožavam svoje mačke, pa čak i kad me probude u pet u jutro, a ja taman zaspala. Uvijek bi se jedna od njih mazila, jer eto baš sad im maženja fali. Ova pozerka sa slike Vam je najvoljenije biće na svijetu. Odgovorno tvrdim. Bez njih, knjige, muzike i filma ne bih znala zamisliti život. Da nisu izmišljeni mnogo prije mene, tačno bi ih izmislila ja. Volim i ljude, naročito one koji me mogu nasmijati i ukrotiti. Ova druga vrsta je rijetka, ali kad se desi imaju me za cijeli život.

Mrzim nepravdu, laž i licemjerje. Mrzim i mržnju i podjele. Pričam u lice i onda kad to definitivno ne bih smjela, ali kao što rekoh Lavica sam. (Vidite?!) Zato često čitate tekstove s kritikom na društvo, a u privatnom životu jako kritikujem i sebe. (Mama bi rekla “Može to i bolje”) Vodim se onom – ako ne možeš voljeti – ne moraš mrziti. Ako ne možeš biti dobra – nemoj biti ni zla. (Nekad se “omakne”, ali neki ljudi stvarno iskopaju samo dno dna mene) I najvažnije, ako ne možeš biti sretna – ne moraš biti tužna. Osmjeh je ono iza čega se često krijem, pa mnogi koji me ne poznaju misle da u mom životu sve jako dobro funkcioniše. A ustvari je kao kod svih. Ali da nema mraka naše bi sunce ostalo u tami, zar ne? Balans je ključ za sreću.

Zaljubljenik sam u prirodu, u njoj vrištim kad sam naočigled svih tiha. Pored gore nabrojanog, ona je moj bijeg od stvarnosti. Pa kad napunim baterije mogu ponovo da nabacim osmjeh. Zato jedva čekam sunce da napokon pokori ove oblake i ubije ovu hladnu kraljicu. Oživjet ću. Sunca, Gospodaru, sunca!

Eto, nadam se da me sad nećete prestati čitati kad sve ovo znate i vidite koliko sam neozbiljna u svojoj ozbiljnosti. Ja Vas svejedno volim, mrziti svakako ne znam, ako i prestanete.

Volite, jer ljubav ispunjava.

Vaša Rami

[email protected]

Neki baner