Ta stara lakoća življenja. Ta opuštenost, povezanost sa svime, sa samim sobom. Bezbrižnost i vedrina, sveprisutna radost.
Nedostaju mi oni dani kad su ljudi bili dobri, obazrivi, empatični, otvoreni, spremni za druženja, spremni pomoći, skloni inicirati susrete, skloni iznenaditi te pozitivno.
Nedostaju mi stari telefoni, kad sam mogla satima razgovarati i nestašno vrtjeti žicu oko prsta, uživajući u momentu da se čujem s određenom osobom.
Bilo je to nešto posebno, imalo je važnost. Nedostaju dani kada nisi znao tko te zove i zašto, gdje nisi ni očekivao ništa previše. Jednako radosno bi se javio i poštaru i prvom susjedu, frendici, simpatiji.
Nedostaje mi, jednostavnost života
Nedostaje mi ta neopterećenost, nebitnost tko je što rekao, tko je kome što pokazao, tko koliko ima. Nedostaje mi iščekivanje duge poslije kiše, kad smo kao klinci bosi izlazili van u lokve kako bismo gledali u to šaroliko čudo.
Nedostaje mi šetati bosonoga po prašnjavim starim cestama, sresti se na ulici s dragim ljudima, dogovoriti se za susret i zaista se pojaviti u dogovoreno vrijeme. Bez komplikacija, bez aplikacija, bez nepotrebnih stvari.
Nedostaju mi topla srca, iskreni zagrljaji i osmjesi koji unose svjetlost i u najvećoj tami. Oni zvonki, što odzvanjaju danima kasnije u glavi i izazivaju trnce.
Jednostavno mi nedostaje lakoća življenja
Nedostaje mi ta lakoća življenja, gdje su ljudi još uvijek cijenili druge, cijenili vrijeme i život. Gdje je bila važnija kvaliteta, a ne kvantiteta. Gdje se guštalo u razgovorima, gdje se komunikacija nije svodila na emotikone i seen.
Nedostaju ta jednostavnija, bolja vremena. Pitam se, koliko otuđenosti nas još čeka da bismo se vratili na tvorničke postavke, te možemo li?
Možemo li istim žarom voljeti, biti tako jednostavni, biti sretni bez da kreiramo sreću, samo zato što smo živi i nadasve zahvalni.. Možemo li, ili smo izgubili taj dar?
Izvor: Moja škrinjica ludosti
Rođena 01.02.1990, u Vinkovcima, mladost provela u najljepšem Zadru, trenutno živi i radi u Zagrebu. Ekonomist po struci, umjetnik po duši. Divljeg, nesputanog duha, vedra i pozitivna. Transformira se iz sanjara u snažnu ženu, punu vizija i ideja. Njena želja da podijeli vlastita iskustva i boli, nadilazi sram i osudu te svoje rane pretvara u pobjede. Njene riječi utjeha su i ogledalo drugima. Ona je ono što se većina njih boji biti – SVOJA. Najveće strasti su joj pisanje i ples, dva različita svijeta u kojima na posebne načine izražava svoju suštinu i dualnost.
