Izgubljena trka

Priprema, pooozor, kreni! Trka je počela.

⇒Ljudi stalno negde žure.

Uvek su u trci s vremenom. I ljudi i vreme kreću sa istog starta, a vreme, vreme nekako uvek vodi. U toj žurbi, u tom trčanju prolaze nam dani. Bez obzira što ga nikad nećemo sustići a kamoli prestići, mi jurimo. Mi ostajemo bez daha. Mi propuštamo.

Propuštamo sve.

Neki baner

Ne vidimo ni pored čega smo protrčali, ne vidimo ni ko za nas navija. Samo tako zadihani, zagledani u cilj, gledajući u leđa vremenu mi hitamo. Mi preskačemo, mi posrćemo. Ponovo ustajemo i u još većem poletu nastavljamo.

Možda, ali samo možda, kada bi usporili i dozvolili vremenu da vodi u ovoj trci. Kada bi bili manje ponosni i tvrdoglavi..Možda bi tada uživali u ovoj šetnji..

U ovoj šetnji zvanoj život.

Ali avaj, to nije u čovekovoj ćudi. On uvek mora da bude ispred, da zadrži svoj glupavi tvrdoglavi stav. Da stremi ka bržem, ka boljem, da gubi granicu u svojoj ambiciji. I tako ova trka traje.

Čovek gubi. Gubi, ali ne staje. Ne zaustavlja se…

Dragana Tišma

 

Neki baner