Stalno dramim. Zaboga, žena sam. Pritom pjesnikinja. To je moje prirodno stanje kojeg sam svjesna, zato se svaki put kad to činim preispitujem. Uglavnom znam kad pretjerujem. U posljednje vrijeme se zaista uspješno kontroliram. Ustvari, koliko je uspješno najbolje znaju ljudi oko mene. Zato ovaj tekst i nisam pisala jučer kada su ponovo regionalni tabloidi objavili moje fotografije. Postoji još jedan razlog zbog kojeg ovo pišem danas. Jučer je bio peti. Na ovaj datum, prije nekoliko mjeseci, poginuo je jedan divan mladi čovjek. Na neki način mi je bio prijatelj. Jedini plamen koji treba gorjeti na ovaj dan je onaj svijeće.
Pregrizla sam.
Jučer nisam htjela reagirati. Danas hoću. Usprkos uvriježenom mišljenju da je pametnije ignorirati.
Već dugo radim u medijima. Znam za takozvanu sotonizaciju. Kada pokušavate umanjiti nečije zasluge i rad. Oblikovati mišljenje na osnovu samo jedne od karakteristika osobe. Najlakši način da to učinite ženi je da je predstavite kao seksualni objekt. Nekoliko fotografija u kupaćem kostimu i vrlo jednostavno zasjenite sve ostale ozbiljne projekte i poslovne uspjehe. Poznato je da ono što u medijima tri puta ponovite, ljudi prihvaćaju kao istinu. Sotoniziranje mene se, dakle, ponavlja i vrlo je lijepo upakirano u same komplimente. Time je i opasnije.
Sigurno se onda pitate zašto uopće imam fotografije s bazena i plaže. Jer ne želim biti rob predrasuda. Naše bake su imale fotografije u kupaćim kostimima i da su postojale društvene mreže, sigurno bismo ih sada gledali..
Ja se fotografiram svuda. Na Instagram profilu su i fotografije iz kazališta, umjetničke galerije, kulturnog centra, prirodnih ljepota naših gradova… Tamo je ispričana moja ljubav prema sestrama, novinarstvu, kolačima… Vi gledate prema vašem zanimanju i željama. To je vaš doživljaj. Za koju godinu će Bosnom i Hercegovinom hodati i previše pokrivenih žena. Dajte nam pravo na ljepotu. Bez iščuđavanja, preuveličavanja, etiketiranja. Bez da se ispričavam. – IZVINITE ME ŠTO NE MRZIM SEBE ŠTO DOBRO IZGLEDAM!
Istina je da me nisu pitali za korištenje fotografija, ali ne pišem ovo zato. Znam kako zakoni funkcioniraju u praksi, znam da je moć demanta nikakva. To što me pokušavaju prikazati na taj način mi samo govori koliko sam vrijedna i koliko imam utjecaj. Ovo pišem jer nesposobni šute. Pišem zbog komentara koje sam čitala. Da se ispričam.
Prva vrsta komentara se odnosila na dobivanje poslova. Gospođa kaže da joj je jasno kako sam ga dobila. Vjerojatno kako misli, tako bi sama pokušala. Samo za taj način zna. Međutim, morat ću vas razočarati. Radila sam za više od deset medija i svaki posao sam dobila tako što sam pokucala na vrata i pitala za njega. A kasnije se dokazivala. Snijeg i minusi, sunce, kiša.
Sjećam se kad se mijenjala uprava Fabrike Duhana Sarajevo i kad smo toliko dugo stajali uz ogradu (da nam sugovornici koje smo trebali za izjave ne pobjegnu) da sam sunčanicu dobila. Od čekanja dobro pamtim i uhićenje bivšeg predsjednika Federacije Živka Budimira. Nismo smjeli otići nigdje od glavnih vrata zgrade Predsjedništva jer nismo znali kad će ga izvesti SIPA. Glad do nesvjestice. Tek rođene bebe iznad Prokosa u Fojnici, kojima je trebala pomoć i jedini način je bio kroz medije. Mjesto do kojeg se ne može automobilom. Oprema na leđima. Snijeg i u ušima. Ali smo snimili tu priču. Svakodnevno po pedeset poziva. Moljakanje za izjave. Odbijanja. Sati i sati čekanja pred institucijama. Grubost i ponižavanja. Vrijeđanja na nacionalnoj osnovi. Unutarnja spletkarenja. Radni Božić i Nova godina. Od jutra do mraka.
Mjeseci kašnjenja plaća. I najgore od svega – ozbiljne prijetnje kad snimaš i pišeš što «ne trebaš».
IZVINITE, GOSPOĐO, ŠTO VI NE ZNATE NI ZA RAD NAKON 15H!
I neki gospodin je na vrlo sličan način komentirao. Ustvari, ne baš na način kako sam ga oslovila. Ne, nije gospodski, nije dosjetljivo, nije duhovito. To se zove iživljavanje. Prilično to dobro podnosim, jer sam godinu unazad bila žrtva izmišljene afere, ali moram replicirati. Kad već pretpostavljaš da mi «ne fali kur*a», da ti odmah javim da mi itekako fali i da već dvije i pol godine nisam s muškarcem otišla dalje od dopisivanja. Al’, evo, da se i tebi ispričam.
IZVINI ŠTO IH NE RAZMJENJUJEM S TOBOM I ŠTO MI GA NEĆEŠ TI DATI!
Komentari o koristoljublju i pomaganju drugima su možda i najgori. Ironija je da ih čitam dok se vozim gradskim prijevozom. Gospodo, novinarstvo u BiH nije isto što i GRAND. Nemam džip sa zatamnjenim staklima i kolekciju Guccijevih torbica. I smatram da se itekako imam pravo ljutiti. Nakon toliko humanitarnih akcija koje sam podržala, toliko poklona odbila, putovanja, mogućnosti za razna napredovanja, to ne mogu čitati. IZVINITE ŠTO FOTKE SA HUMANITARNIH AKCIJA KOJE VRLO ČESTO OBJAVLJUJEM NISTE USPJELI VIDJELI OD MOGA DUPETA!
Energiju uloženu u ljubomoru preusmjerite u nešto korisno i eto i vama uspjeha. Umjesto da mrzite žene koje dobro izgledaju, popravite sami svoj posao, svoj život, svoj brak. Možda ih zavede fotka, ali neću vam ih ja ukrasti. Mama me naučila da tuđe ne uzimam. Vi se s njima budite, peglate im košulje, dijelite mjesec i dan. Radite na tome i na sebi. I… IZVINITE ŠTO STE NESRETNI U SVOJIM ŽIVOTIMA!
I za kraj, krećemo s radom novog medija. I tamo ćete me gledati, pa se zato unaprijed ispričavam.
IZVINITE ŠTO POSTOJIM!
Omaklo se mojima.
Ivana Cvjetković
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!