Ja, žena…

Ja sam žena. Kažu da sam stvorena od muškarčeva rebra. Ne iz glave da se sa mnom vlada, niti iz stopala da se po meni gazi, već od rebra da budem zaštićena i blizu srca, odnosno voljena. Ali da li sam stvarno voljena i zaštićena? Nekada davno sam pogriješila. Poželjela sam jabuku, zbog koje smo svi istjerani iz raja i taj grijeh nikako da mi oproste i zaborave.

Taj grijeh me prati vijekovima i obilježava kao grešnicu i nekog ko ne zaslužuje ljubav i zaštitu. Da li je to stvarno bio moj grijeh, ja se više ni ne sjećam, ali se oni sjećaju i šta sam drugo mogla nego ga prihvatiti i nositi se s njim. A da je lako živjeti s takvim grijehom, nije. Posebno ne na ovom divljem Balkanu, gdje sam odgovorna za sve nevolje muškog svijeta. Nema veze što su sve moguće zlo ovog svijeta muškarci napravili. Nema veze što pokreću ratove, ubijaju, što ne znaju šta je diplomatija. Nema veze što je u njihovim rukama sve, opet kažu da u pozadini sveg zla stojim ja.

Ja sam žena. Kažu da sam princeza, vještica, vila i maćeha. Kao princeza uvijek čekam svog princa. Ne mogu postojati bez njega. Ako se princ ne pojavi nema ni mene. Zašto je to tako ne znam, jer ja se sasvim dobro osjećam i kao princeza bez princa. Kao vještica pravim razne smicalice i svijet činim lošim mjestom, a kao što rekoh, mislim da su muškarci odgovorni za to što je svijet loš. Kako vila, služim drugima, svojim čarobnim štapićem mogu da popravim pokvarene stvari. S tim se slažem. U biti nemam čarobnog štapića, ali svojim prstima mogu puno toga popraviti i učiniti da svijet bude koliko toliko ljepši. Kao maćeha, kažu da sam zla i loša. Ali ja sam i majka, i ne znam zašto naglašavaju moju ulogu maćehe kad sam prije svega majka.

princess

Neki baner

Ja sam žena. Vijekovima su me gazili i ponižavali a ja se uvijek ispravljala i borila. Šta sam sve prošla, kakve bitke izvojevala. Na snazi i hrabrosti su mi muškarci zavidjeli, ali ipak su rekli da nisam dovoljno dobra i da samo trebam donositi život i sjediti u kući. Kao da je donijeti novi život lako. Kao da je moja funkcija nebitna i lako zamjenjiva. Znate li vi koliko snage treba da se taj život donese na svijet? Znate li koliko se moje tijelo promijeni i koliko mu treba da se vrati u normalu? Znate li koliko bola moj organizam treba podnijeti. Znate li da muški organizam to ne bi podnio? Znate li koliko snage, odricanja i truda i žrtve treba da od tog novog života napravim čovjeka. I kažete mi da moja uloga nije toliko bitna. Kažete mi da samo sjedim kući i ništa ne radim.

Ja sam žena. Nekad mi nisu dali da učim i da se obrazujem. Rekli su da to nije za mene, da mi obrazovanje ne treba. Rekli su mi da nemam pravo ni glasa, jer se bez mog glasa može. Ali ja sam se borila za svoja prava i izborila. Učim, obrazujem se i imam pravo glasa. Pokazala sam im da sam pametna, mudra, pronicljiva i sposobna i da mogu da budem šta hoću. Mogu da upravljam, da odlučujem i da poslujem. Mnogima se to ne sviđa. Mnogi me spotiču jer žele da ostanem u kući. Žele da misle za mene, da odlučuju za mene. Kažu da ja samo trebam naći svog princa, rađati mu djecu i brinuti o kući. Ja se nisam složila s tim, pokazala sam da sam sposobna za puno više i oni su popustili i dozvolili mi da se obrazujem, poslujem i budem samostalna. Ali ipak, ako ne ispunim ovo prvo što očekuju od mene, ako ne nađem princa i ne donesem novi život, smatrat će me nedovoljno dobrom, usprkos svim drugim uspjesima koje ostvarim.

Ja sam žena. Ona ista što je uspjela svojim pričama uvjeriti jednog kralja da nisu sve žene iste. Pričama ga je uspjela i zavesti, vratiti mu vjeru u ljubav, zbog čega ju je učinio svojom ženom i kraljicom. Znači, pričama, ne tijelom, ne požudom, već pričom i pameću. Dobro, možda mi je trebala 1001 noć da to uspijem, ali sam uspjela. Zavela sam ga, izliječila njegove rane i preobrazila u potpuno novu ličnost. Ali to je ono što vama i smeta. Smeta vam što su moje čari toliko jake da potpadate pod njihov utjecaj i postajete nemoćni. Zato pokušavate da me sklonite, da me zatvorite u kuću jer samo tako ste sigurni i samo tako je sva moć u vašim rukama.

Ja sam žena. U isto vrijeme me želite, dižete u zvijezde, mrzite i gazite. U isto vrijeme želite da me posjedujete i da vas posjedujem. Bježite od mene i tražite me. Ne možete bez mene, a ni sa mnom.

Ja, sam žena. Kažu da sam komplikovana, teška, zahtjevna i nerazumljiva. A ja samo hoću da budem zaštićena i voljena.

 

Ilda Dedić

[email protected]

Neki baner