„Ogledalce, ogledalce moje, najljepši u virtualnom svijetu tko je?“
Pa nećemo se sigurno predstavljati nepočešljani, umorni, zgužvani, prljavi…
U virtualnom ogledalu prezentiramo sami sebe najljepšima što možemo. Pomoću reakcija drugih dobit ćemo odgovor na pitanje koje je postavljeno na početku.
Prije nego stanemo pred virtualno ogledalo, potrudit ćemo se namjestiti prema fotoaparatu s one strane s koje se ljepše vidimo, dodat ćemo filtere, podignuti sliku hashtagovima i odaslati je u pravo vrijeme.
…i nestrpljivo ćemo provjeravati odgovore ogledala.
Kako odgovori dolaze, u nama raste hormon sreće
koji je vjerojatno bio povišeni i kod Snjeguljičine maćehe dok je ogledalce odgovaralo s hvalospjevima.
I dobro ćemo pratiti virtualne Snjeguljice. Pazit ćemo da smo korak ispred njih jer u obzir dolazi samo najljepše.
Volimo virtualna ogledala jer nam daju brzi odgovor. Ostave pisani trag u određenom vremenu. Na suptilan način nam dodjele neki status u virtualnom društvu. S tim nam pruže samopouzdanje – virtualno samopouzdanje koje se raspline kako prolazi vrijeme te kako dolaze neke nove Snjeguljice.
Sve dok ne uzimamo za ozbiljno odgovore virtualnog ogledala i dok nam ne utječe na raspoloženje kao Snjeguljičinoj maćehi, nećemo se bojati virtualnih Snjeguljica koje isto vjerojatno ponekad traže odgovore od virtualnih ogledala i pretvaraju se u maćehe iz bajke u kojoj ogledalo priča.
Vodenjačica koja gleda svijet drugačijim očima.
U slobodno vrijeme bavi se različitim aktivnostima. Jedna od njih je i pisanje.
