Još koračam istim ulicama sebe
još osjećam gorčinu i mrazove
još bridi tvoja riječ k’o šamar
na obrazu mojih sjećanja
Još ista sam, a nisam si ni slična.
Još bolujem i na glas vrištim nijemo
glumim da zaboravljam i da mi ne značiš
Još vrtim u glavi naše godine
a ljudi misle da sam sve izbrisala
još noću zagrlim dijelove tebe
utkane u plišanog medu
i jastučnice s tvojim mirisom
Još učim voljeti te a ne imati,
živjeti te a ne udisati
pustiti te a još te sanjati
čekati te a više ti se ne nadati
I čeznuti a zauvijek pustiti
Marija Klasiček
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com