Tko god misli da je patrijarhat stvar prošlosti, neka protrlja okice i načuli osjetila. Međutim, tko god sumnja da još takav sustav postoji, opravdano mu je. Naime, toliko je duboko pustio korijenje na našim prostorima da ga je i teško razaznati. Stopio se s normalnim stanjem bivanja i predviđanjem zapisane nam budućnosti.
Korijen riječi patrijarh: grč. patria = pleme i archos = vođa. Patrijarhat (srednjovj. lat. patriarchatus) oblik je društvene organizacije koju obilježava institucionalizirana dominacija muškaraca izražena kroz društvenu praksu i odgovarajuće društvene ideologije; sustav u kojem muškarci imaju primarnu kontrolu nad društvenim, političko-ekonomskim i kulturnim institucijama. (izvor: Hrvatska enciklopedija).
Pater familias
Muškarac. Pater familias. Glava kuće. Vođa plemena. U obiteljskom smislu često vodi financije i na temelju takve svevišnje funkcije, dodijeljena mu je čast donošenja svih bitnih odluka za sadašnji i budući život, općenito.
Čvrsto se drži svojih uvjerenja i lupa šakom o stol (možda i negdje drugdje) ako nailazi na neslaganje. Ne daj bože neposlušnost. Tu je za svoju djecu u okvirima svojih mogućnosti. Obavljanje doktorskih pregleda, školskih sastanaka, odgojnih i drugih razgovora prepušta drugoj strani jer mu isto nije uklesano u muški genetski zapis. I prirodno je da su ženske zadaće.
On jednostavno nije tako odgajan i zna kako bi obitelj trebala funkcionirati. Sjeme je izbačeno i neka sad raste. Uz božju pomoć. Za sve ostalo, tu je žena.
Od svih svevišnjih funkcija koje mu se pripisuju i koje vrhovno obavlja, on istovremeno ne zna sam sebe nahraniti. Nesposoban je za takav čin. Također, ne zna pospremiti za sobom. Ne zna gdje je čarapama mjesto. Ne zna spustiti zahodsku dasku. Ne zna pospremiti stol za sobom. Hm. Ne zna ili neće, pitanje je sad. Traži li uopće itko to od njega, pitanje je sad.
Žena. Mater familias. Održava red u kući i van nje. Ima šesto čulo i odgovorna je za svaki srčani otkucaj djece i za svaku odgojnu metodu. Za svaki serviran obrok i ženske kućanske dužnosti. Ništa se nije promijenilo od prošlih generacija, osim da sad društvo i žena sama sebi nameće da, uz sve te kućanske dužnosti, mora biti i uspješna poslovna business žena i doprinijeti jednako kao i muškarac.
Da se ne priča slučajno da ju netko uzdržava. I slažem se, nitko ju ne bi trebao uzdržavati. Međutim, niti bi ona trebala obavljati sve te izmišljene dužnosti koje se prenose s generacije na generaciju kao glavni nametnik i parazit nad slobodom ženskog roda.
Alfa & Omega
Nije iznenađenje ni tajna da je bezbroj prošlih generacija živjelo u takvom sistemu. I to još mogu nekako razumjeti. Nije bilo izvora drugih informacija, nisu bile ponuđene druge opcije. Međutim, danas, u moru izvora i informacija i svega što je dostupno da se takav život namjerno gradi, čudim se naprosto.
Razumljivo mi je da ga izabiru muškarci jer zaista, zašto ne bi? Međutim, kad ga biraju žene? Ostanem zatečena. Kad vidim mlade žene koje teže brakovima i srljaju u odnose da bi rekle da su nečija žena, pa čak i majka, srce mi se slama. Koliko je samo slobode i potencijala tu zatomljeno, prigušeno i ignorirano. Ili možda i nije, nismo svi isti. U svakom slučaju, patrijarhalni odgoj nalaže ženama da svoj ostvaraj postižu tek kroz manifestirane titule supruge i majke.
Formula za zapetljanu budućnost. Jer ako su tvoje alfa i omega u tuđim rukama, ako se tvoja uloga ostvaruje kroz tuđa bića, a ne kroz tvoje vlastito…Kao što rekoh, formula za zapetljanu budućnost. Nisi se ni okrenula, već si u plemenu u kojem je netko drugi vođa. Čisto zato jer vjeruješ da je kormilo tvog broda u tuđim rukama. Koje ti moraš zadovoljiti. A nije. Nikad. Koja god situacija bila.
Svjesno roditeljstvo je termin koji se sve češće izgovara. I treba. Jer buduće generacije trebaju biti pametnije. Slobodnije. Sputanije i življe. Na kraju dana, sretnije.
Business na patrijarhalni
U poslovnom smislu, patrijarhat se očituje kroz tužnu statistiku nejednakosti u platnim razredima i izvršnim funkcijama. Kravatice, odijelca, šovinizam uz loši management na djelu. I zabezeknutost dok svjedoče da im neka žena odgovara. Da, ima još takvih žena koje puštaju glas i uživaju u nevjerici koja trokira ispred njih.
Žena, koja nije vođena kompleksima i nahranjena patrijarhalnim glupostima, neminovno može savršeno i uspješno pokretati poslove, voditi ljude i izvršavati itekako učinkoviti management. I ne gleda drugu ženu kao prijetnju, već kao potencijal i suputnicu. Kompetencije i pamet nikad nisu bile upitne.
Manjak žena na funkcijama, od politike pa nadalje, objašnjava bolesnu opsesiju za monopolom, posjedovanjem i muškim vladanjem u društvu. U neku ruku, objašnjava i prečestu žensku nesigurnost vođenu kompleksima manifestiranu dijagnozama… U svakom slučaju, nedostaje ženske energije u glavnim područjima koja direktno utječu na razvoj ili, što je često slučaj, unazadovanje društva.
Novo normalno
I sad se pitam, hoće li ikad u ovom društvu stupiti revolucionarne mjere protiv starog normalnog – zvanog patrijarhat?
To spada također pod staro normalno koje pod hitno treba novo normalno. Ne zahtijeva maske, ali i bez njih, gomila se guši i otežano diše u nedostatku dotoka i protoka kisika i zraka za život. I ne bih pisala ovo da ne svjedočim prevagi nesreće i ispraznosti nad srećom i ispunjenosti u takvom sistemu. Ali ne svjedočim.
Zato vjerujem da je potrebno novo normalno. Ovim putem nazdravljam sa svakom ženom koja je umno, financijski, emotivno i na svaki mogući način neovisna. I slobodna. A i dalje puna ljubavi. Koja iskače iz kalupa i kroji svoj život svojim koncima. Koja se istim možda nekad zapetlja, ali…
Trebate je vidjeti kako se tek otpetlja. Kojoj često dijele razne epitete i nerijetko kruže priče o njenoj teškoj naravi. Koju redovito prozivaju teškom i neprilagodljivom. Oh, živjela neprilagođenost! Cheers! Spasimo buduće generacije od začaranih toksičnih krugova. Neke bolesti ne moraju biti nasljedne. Odvedimo stvari do čistine. Raskrinkajmo laži istinama. U muškom genetskom zapisu nije upisana vladavina. U ženskom genetskom zapisu nije upisana podređenost. Shvatimo to već jednom. 21.stoljeće je. Vrijeme je za novo, sretnije normalno.
Volim se predstaviti kao ljudsko biće. Bez sve one buke koje dodajemo u opis profila. Uvelike živim po osjećaju, često izbjegavajući što se mora. Uvijek biram surovu suštinu ispred filtrirane vanjštine. Stvari s kojima gubimo pojam o vremenu, bitne su. Za mene je to pisanje. Jer na kraju dana, život je ono o čemu piše poezija, pjevaju pjesme i pričaju priče…