Jedna od najljepših stvari koju volim raditi je sjesti na pod, otvoriti jednu malu čokoladicu, pustiti si “Best of Dido” i samo uživati u glazbi i čokoladi. Ne treba mi nitko i ništa u tim trenucima. My thing. If you know what I mean. I smatram da svatko treba imati nešto takvo, samo za svoju dušu.
Bilo da dugo u tišini ispija kavu. Bilo da šeta uz more. Bilo da se raspleše uz najdražu pjesmu. Bilo da samo sluša kišu kako lupa o prozorska stakla ili si do vrha napuni kadu i uroni u pjenu, što je još nešto što apsolutno obožavam.
Volim biti sama sa sobom, imati neko samo svoje popodne i često se tako isključim, zaboravim na svijet, ljude, obaveze i račune. Čak i na muškarca koji mi se sviđa.
Ma koliko mi možda žene ne vjerovale, apsolutno je moguće voljeti nekog a ne robovati tom osjećaju. Itekako je moguće je biti sretna, bezbrižna i pozitivna. I pjevati na sav glas ljubavne pjesme bez patetike, potopa suza i pedeset izgužvanih maramica posvuda po sobi.
Drama nije isto što i ljubav
Moguće je voljeti a ne biti paćenica, stalno u drami i rasulu. Jer znate što, ta drama, suze i patnje, to nije ljubav. To je iluzija. Ljubav ne razara, ne ubija, ne lomi i ne baca u depresiju. Ljubav nema želju posjedovati. Nema želju vezati. Ona samo voli.
Napisala sam tisuće redaka o ljubavi, izdala tri knjige o toksičnim odnosima i još uvijek me žene, ali sve češće i muškarci, naivno pitaju kako mogu osvojiti nekog? Ili vratiti nekog?
Svaki put kad dobijem takvu poruku, znate što prvo osjetim? Želju uopće ni ne čitati. Toliko loša i posesivna bude energija u tim porukama. Dok mi pišete kako volite i kako samo želite da vam se ta osoba vrati, koliko vam je teško i koliko ste nesretni, uvijek pomislim kako se nitko od vas ni tren ne zapita kako je drugoj strani, kako se osjeća i što želi?
I to je problem i odgovor istovremeno. Jer ljubav postavlja to pitanje. Ljubav je poštovanje i razumijevanje. I ona osoba koja istinski voli nekog, ona prihvaća činjenicu da emocije ponekad nisu uzvraćene. Razumije to i poštuje. I u svojoj je ljubavi dostojanstvena.
Možda će čak i priznati emocije drugoj strani, ali neće inzistirati na odnosu. Neće, jer voli. A kad voliš onda svim svojim bićem želiš da to tvoje voljeno bude sretno.
Takva emocija nije utopija kao što mi mnogi od vas nadobudno tvrde samo zato što nikad nisu osjetili što znači nekog tako voljeti ali i biti iskreno voljeni. Jer svakakve budalaštine i svakakve oblike odnosa nazivamo ljubav pa se čudimo što ne ide, što ne traje.
Voljeti nekog istinski znači razumjeti da se ljudi mijenjaju i da se mijenjaju i njihove emocije, da danas možda ne žele ono što su jučer željeli i da su rastanci dio života. Isto tako da je moguće godinama voljeti nekog a ne biti s tom osobom, niti je sve vrijeme pokušavati uvjeriti da trebate biti zajedno.
Generacije odrasle u toksičnom okruženju
Svjesna sam, teško je to objasniti generacijama i generacijama ljudi koji su odrasli gledajući kako se ljudi bore na silu za ono što žele, za prevlast u svim sferama ljudskog života, koji su svjedočili nasilju u obitelji i koji misle da je normalno da u odnosu uvijek neko dominira ili “ima zadnju”.
Teško je to objasniti ženama koje misle da su podbacile i da nešto s njima nije u redu ako se do najkasnije tridesete nisu udale i rodile. Još teže je to objasniti muškarcima koji su cijeli život slušali kako su njihove emocije slabost, kako nije muški plakati i kako je ionako bitno kakva je koja u krevetu. I da vrijedi samo ona žena za koju se borio i koja ga nije šljivila iako ga je tretirala kao papuču i s njim brisala pod, zgazila ga, prožvakala i ispljunula, ali eto, bila je neuhvatljiva pa je vrijedilo. Nije, samo je on gledajući od malenog toksične odnose oko sebe povjerovao da je to ljubav i da je u redu da ljudi u odnosu gaze jedno drugo. Pa ga s druge strane nježno, ljubavno i do kosti odano žensko biće plaši. I ne zna što bi s njom.
Tako smo odgajani. Tako smo programirani. Dolazimo s krivim postavkama. Naši umovi hranili su se stotinama otrova i toksičnih ideja i sve te ideje oformile su ličnosti koje jako malo znaju o ljepoti iskrene emocije, o njenoj lakoći, o međusobnom poštovanju i na kraju ali zapravo na početku priče o važnosti onog odnosa koji svi nekako ostavljamo po strani, odnosa sa samim sobom.
A iz njega sve izvire. I zato par sati samo uz muziku ili zvuk kiše. Za svoju dušu. Zato pola sata meditacije ili duga vruća kupka. Zato osobni ciljevi. Zato čitanje kvalitetnih naslova. Zato i pokoje putovanje with only me, myself & I. Jer dok sebe ne upoznamo i dok se ne izgradimo i sami sebe ne stavimo na prvo mjesto, nećemo nikad imati dobre odnose. Pucat će na svakom frontu, od familije do poslovnih suradnji, od prijateljstva do veza.
Toksični odnosi
Dok sebe ne upoznamo, dok ne shvatimo što želimo, pristajat ćemo na sve i svašta. Davat ćemo puno a dobivati ništa. Upetljat ćemo se u kojekakve toksične priče gdje ćemo izgubiti pola života i proliti milijun suza, pa onda malodušno zaključiti kako ljubav ne postoji i kako su svi ljudi isti.
I nećemo znati voljeti, jer ljubav nije samo osjećaj, ljubav je i način življenja, pristup ljudima i svijetu. Ljubav je i stav.
Stav iza kojeg stojiš. Čvrsto i neupitno.
Stav u kojem je “volim te” mnogo više od fraze, koju se ne sramiš reći. Ali s njom ništa ne zahtijevaš. Samo obećaš, da ćeš poštovati, čuvati i razumjeti. Pa ako se emocija razvije u odnos, koji obje strane žele podjednako, onda ćeš zajedno sa svojim voljenim bićem postaviti temelje što je za vas vaša priča, što je u njoj u redu, a što ne. I oboje ćete birati jedno drugo, svakodnevno.
A ako dođe dan u kojem jedno od vas neće više željeti tu priču, onda ćete to prihvatiti s mirom i razumijevanjem. I boljet će, ali i to je dio života.
Jer sve oko nas je mijena i na kraju balade ljudi dragi, nismo tu zauvijek.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com