Tko je zapravo Kava ženica? – ona ‘dama’ koja provodi život tako, da vječno na nekim zasjedanjima razglaba o tuđim životima, dodjeljuje drugim ljudima koji joj nisu simpatični epitete “štraca” i “šonjo” i ima istančan ukus za sve “prave moralne vrijednosti” koje to nisu. Prepoznat ćete ju po radarima koji su uvijek usmjereni u vašem smjeru, dok se pravi kako vas ne vidi, sve dok naravno od vas nešto ne zatreba. Ako ste “samo” normalna žena koja s vremena na vrijeme popije kavu s dragim ljudima, onda “nažalost” ne spadate u ovu kategoriju, jer previše ste dobro odgojeni.
I da, ona za sebe zaista vjeruje da je dama, jer smatra da je dama osoba koja se zna urediti, zna upariti boje, zna locirati butike koji su “in” i zna peglati muževu karticu.
Za mene, dama je žena koja se zna ophoditi lijepo prema drugim ljudima, ali prije svega ima izgrađene moralne vrijednosti, osobnu kulturu i zdravu razinu samopoštovanja pa se shodno tome ne upušta u tračeve niti bavljenje tuđim životima.
Dama poštuje sebe ali i poštuje druge ljude. Dama ne govori ružno o drugima, ne osuđuje, ne moralizira niti pametuje. Dama svijetom kroči laka srca i mirne duše, grli toplo i stisne ruku kad želi dati podršku, neovisno o tome hoda li u markiranom odijelcu ili trapericama.
Dama je vrlo često meta Kava ženica.
Prva lekcija: Nije takva ona o kojoj se priča, već ona koja priča
Sjećam se pred par godina, jednog razgovora s poznanicom kada su ona i još jedna djevojka razgovarale o trećoj ženi i nečem što za njihov ukus nije bilo prihvatljivo. I sjećam se kako sam rekla da ne želim sudjelovati u tračevima niti ću osobu prosuđivati na temelju “čula, rekla, kazala”.
“Trebamo svakome pristupati jednako, iskreno i direktno, pa neka sam pokaže svoje boje.” – rekla sam a ona se nasmijala pa zatim odgovorila: “Vidi se da si još mlada i jako naivna, ljudi su uvijek točno ono što se o njima priča! I treba vjerovati upozorenjima.”
Pogledala sam je i pomislila – “Ti si baš sve suprotno od onog što su o tebi rekli.”
Bio je to naš zadnji razgovor, a u godinama koje su uslijedile, mnogo puta sam se uvjerila da su žene poput nje, koje su sklone mnogo razglabati o drugima, dok se pritom prave silno moralne i ispravne, zapravo onaj najgori oblik tračera i zlobnica. Ne želim im ništa loše, jer razumijem zašto to rade ali ih zaobilazim. Ne paše mi njihov vibe i takav “svjetonazor”.
Druga lekcija: Kave radi kava su gubitak vremena
Osobno, nisam “kava ženica”. Ne volim bez veze hodati po kavama radi kava i slušati “novosti”. Meni to nije zanimljivo ni korisno. Zapravo je to poduzetnici u meni, ali i velikoj kreativki, totalni gubitak vremena.
Volim se podružiti sa svojim prijateljima, otići s njima na ručak. Pričati o planovima, o uspjesima njih i njihove djece, o željama, o sportovima koje pratimo i umjetnosti koja nas zanima. O zajedničkim idejama i projektima i životima koje imamo i želimo stvoriti. Ne o drugim ljudima.
Za mene su kazalište, koncerti i izložbe a ne trač kave.
Zbog toga me masa žena ne voli. Ne uklapam se u njihovu ideju što žena “treba biti”.
Treća lekcija: Ma koliko im željela ponekad vratiti – nemoj se spuštati nisko
Preuspješna sam s jedne, a posve nezainteresirana za tuđe “falinge” s druge strane. Ne zanimaju me tuđi brakovi, švalerisanja a bome ni popusti u buticima.
I shvatila sam da ženska dokonost vodi baš u takve “hobije”.
“Ma ti si još mlada!”
“Čekaj dok dobiješ dijete, pa ti prisjedne i muž i kuća i sve redom!”
“Čekaj samo dok se konačno udaš, pa poželiš 7 puta dnevno pobjeći od njega.”
Masu puta su mi dometnule u prolazu, pravdajući svoju dokonost, ispraznost i bavljenje svačim a u biti ničim. I svaki mi je put na vrhu jezika bilo “Pa što si se onda uopće udala?”
Ali nikad nisam ništa takvo dometnula. Ne tiču me se tuđi izbori, ni tuđi životi. I svjesna sam da nije problem u njihovim muževima, ni u toj “djeci koja su im uzela mladost i radost”, kako bi znale govoriti i žalobno uzdisati.
Četvrta lekcija: Biti zlobna je izbor, krivi izbor
Stvar je u mentalitetu, u navikama i izborima. Jer lakše je bježati od sebe i svojih izbora, pa sjesti na kavicu i prelijevati iz šupljeg u prazno i pri tom izmišljati tračeve o ljudima. Lakše je, ali po meni to je jedan tužan i isprazan život.
Život u kojem možeš plesati, slikati, putovati, svoje prijatelje počastiti kolačima koje si sama napravila, čitati zanimljive knjige ili ih pisati, gledati svoju djecu kako rastu, otkrivaju u čemu su dobri i što žele postati, biti toliko toga, svakoga dana i biti sretna… To je vrijedno življenja.
I ne kažem da je otići na kavu s nekim tko ti je drag loše, ili da je stvar u kavi i druženju, ne, stvar je o životnom stilu. Stvar je u tome da se toliko zavaravaš i toliko bježiš od sebe da ti trač, dokonost i zloba postanu lifestyle. I da jedino znaš odmjeravati ljude mrko i svakome nešto prišiti jer te iznutra previše boli njihova ispunjenost, a tvoja praznina.
Tužno je biti “kava ženica”.
Žena bez ideja, bez motivacije i bez inspiracije. Isprazna ljuska koja životari i sipa otrov, koja druge gleda s visoka a zapravo im zavidi na njihovoj sreći i jednostavnosti.
Peta lekcija: Budi dar svojim prijateljima a ne prokletstvo
Moja najbolja prijateljica često zna reći “Na kavu me zvala ona posvuduša, samo sam odbila, jer nemam vremena slušati te priče.”
Jer je mudra, jer zna što želi, jer čuva samu sebe od tuđih loših vibri i negative i nije joj potrebno održavati neka površna poznanstva, tek tako, bez svrhe i iskrene želje.
Jer to vrijeme radije posveti svom djetetu, svojoj obitelji i svojim prijateljima, i sebi samoj. Jer je zdravije, po um, duh i tijelo. I životnu energiju.
Kava ženice, žderači su životne energije. Nakon takvih “druženja” osjećaš se kao da te pregazio vlak i samo se želiš okupati, istrljati i dugooo spavati.
Kad se silom prilika zateknem u situaciji da ih ne mogu izbjeći, onda to druženje skratim što više mogu i dam petama vjetra. Ne da mi se biti pogonsko gorivo za ljude koji ne znaju sami napuniti svoje baterije, već životnu energiju crpe iz drugih svojim zamornim i ispraznim pričama.
Ljudi oko nas, trebaju biti oni s kojima energiju dijelimo, dajemo ali i upijamo. Oni koji nas razumiju i za koje mi imamo razumijevanja. Oni uz koje rastemo, duhovno, poslovno, mentalno ali i kao individue. Oni uz koje se osjećamo dobro. I prihvaćeno.
Posljednja lekcija – Kava ženica je takva sve dok ima publiku (čitaj podršku)
I mogu razumjeti mlade cure, željne dokazivanja. One koje još traže svoje mjesto pod suncem i same sebe, kako pokušavaju to nešto svoje pronaći u masi svakojakih ljudi. Ali odrasle žene? Koje i dalje sebe vide kao produžetak neke ekipe, bez vlastitog identiteta i spoznaje tko su zapravo? Ma i to mogu razumjeti ali ne podržavam.
I nemam potrebe sjediti s njima i davati im zeleno svjetlo u toj dokonoj igri bježanja od njih samih.
Jer znam da bi mogle bolje, kada bi htjele.
Dokle god radije sjede i izmišljaju priče o drugim ljudima, one nisu dovoljno dobro društvo za mene.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com