Šta je to u muškarcima koji pate, a što privlači žene? Šta je to u njihovom bolu, za čim ili kim on god bio, što nas tjera da dajemo sve od sebe da ga uklonimo i da budemo mi ONE koje će ih spasiti, koje će s njima patiti ili truditi se da preuzmu tu njihovu bol na sebe? Šta nas to tjera da baš takve zavolimo?
Ja nikada nisam našla odgovor na to pitanje.
Davno sam se zaljubila u jednog oštećenog muškarca, jednog koji mi je rekao da se neće više nikada vezati, jednog koji je odbijao sve moje pokušaje da postanem”njegova” ili on “moj”, kako god. Naime, dečko je već iza sebe imao dugogodišnju vezu i u to vrijeme spavao s velikim brojem žena, što ja nisam ni znala. Kada mi je rekao da mi nikada nećemo biti skupa, tada je proradila ona moja urođena, horoskopska upornost i tada sam odlučila da ću ja biti TA koja će to promijeniti, da ću ja biti TA koju će on zavoljeti.
Možda me jeste zavolio no nikada nije bio moj.
U periodu moje početne zaljubljenosti u njega, desio se jedan kobni dan kada je život izgubila njemu bliska, mlada osoba. Da stvar bude gora po njega, on prisustvovao tom trenutku, ali ga, naravno, nije mogao spriječiti. I onda sam, nastupila ja – mlada, nesvjesna koliko sve to može biti kobno i po mene, već zaljubljena i njemu već jako bliska pokušala sam izliječiti njegovu tugu.
Nakon tog dana nisam mu dozvoljavala da se odmakne od mene, a on nije imao snage za to. Noćima sam bila budna znajući da će mi pisati ili me zvati jer ne može spavati. Mjesecima sam mu ulijevala hrabrost, bila tu konstantno, na svaki mogući način koji je želio pa i na onaj koji možda i nije želio. Znali smo dane provoditi skupa pričajući o tome, ponavljajući stalno iste stvari. Tada su mi njegovi prijatelji rekli da je on dostupan samo za mene. Njima se nije javljao nikako. Da budemo načisto, sve ovo on nikada nije tražio od mene. Sve nabrojano je bilo samo moja inicijativa i moj izbor.
U tim mjesecima, moja ljubav prema njemu je dosegla svoj vrhunac, koji je potrajao cijelo desetljeće.Tada je njegova bol postala i moja bol, tada su se moje grudi nadimale pri svakom njegovom bolnom uzdahu, tada su iz mog oka tekle njegove već prolivene ali i neprolivene suze. Zajedno smo pravili prve korake ka novom danu uklanjajući potrebu da za njega taj dan nikada ne svane.
Naravno, kad se smirio i izvukao iz svoje depresije, vratio se svojim navikama, a ja sam idalje ostala neko kome je on dolazio s vremena na vrijeme, kada bi se poželio ljubavi. Bio je tu kao moj prijatelj i ponekad ljubavnik uživajući u bezgraničnoj ljubavi koja mu je pružena, ali ne uzvrativši ni 1% iste. A ja, ja sam ostala sama, liječeći tintom i perom svoje otvorene, krvave i iznimno bolne rane, koje su svima bile nevidljive jer sam ih krila iza svog širokog i lažnog osmijeha. Rane za koje sam sama bila kriva. Rane koje sam napravila sama sebi. Kada ni tinta, ni pero, a ni papir više nisu mogli podnijeti sve to, prestala sam pisati i odlučila dopustiti vremenu, Bogu pa i novom muškarcu da izliječi mene.
Ono što me sigurno nije izliječilo je taj novi muškarac koji me sigurno volio više nego ja njega. Zavoljela sam i ja tog “novog”, ali ne dovoljno.
Šta me je točno izliječilo, ne znam, ali šta god da je, beskrajno sam zahvalna na tome. Razmišljajući o ovome svemu, ne mogu da se ne zapitam da li se on uopće sjeća tog perioda. Da li se sjeća koliko sam bila tu, koliko sam željela odagnati sve to, koliko sam zapravo uspjela u tome. I onda shvatim da nije ni bitno. Znam da jesam pomogla i to mi je i više nego dovoljno.
Ali sada, iz ove perspektive, odgovorno tvrdim da će svaka žena, koja želi pridobiti muškarca liječeći njegove nezarasle i krvave rane, samo sebe povrijediti. Može ona na početku biti prijatelj, može ćutati i slušati o njegovoj boli, može i osjećati tu istu, može mu pomoći da ju preživi, ali ju ne može ukloniti.
Na kraju te priče ostat će sama i biti jednako povrijeđena, a on… Pa njega vjerojatno neće biti briga. Njega ili će idalje boljeti njegove rane ili će onako oporavljen produžiti dalje. Tek sada sam shvatila da čovjek može samo izliječiti sam sebe i sam shvatiti kad je pravo vrijeme da se otvori nekome novom – u suprotnom, umjesto jedne duše koja pati, nastanu dvije, pa tri… I tako u nedogled.
P.S. Ovo vrijedi i ako u ovoj priči zamijenimo uloge muškarca i žene.
Amazonka
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
