Lutanja…

I dok od sebe daš sto posto,
uvijek ti se pola vrati. 
Tražiš se u nekom svijetu, 
gdje za tebe nema mjesta. 

Dok drugi idu desno, 
ti ideš lijevo. 
Dok se neki vesele suncu,
ti čekaš kišu. 

Nije problem biti drugačiji,
problem je biti ko svi.
Ako se ističeš,
i uvijek te spominju
na kraju ispadneš loš.
Nikad nije dobro…

A naći zlatnu sredinu 
teško je
u današnje vrijeme,
jer ništa nije
ni crno,
ni bijelo.
Ništa nije ni loše,
ni dobro. 

Uvijek može bolje 
ali nikada gore 
od zida pred kojim se nađeš. 
Pobjegao bi daleko,
bez karte u unepovrat.

Kao pola šalice kave,
i pola srca 
koje ti je ostalo..
i nadaš se…

Lutaš ulicama,
koje nemaju kraja,
živiš…
jer ti je tako određeno.

A nitko ne pita,
Da li si sretan?
Da li si tužan?
Da li trebaš odgovor..
od toliko lica, 
oko sebe
ti i dalje lutaš,
tražeći nekoga svoga.

Lutanja…
Ta prazna lutanja..
I zapravo 
na kraju shvatiš
da se vrtiš u krug.

A opet,
boriš se,
i što te više lome,
ti si jači,
sigurniji u sebe,
u svaki novi dan.

Možda sam,
ali nikada usamljen,
nikada loš,
nikada kriv.

Nije problem biti drugačiji,
problem je bit ko svi.

Ne smijemo se bojati lutanja,
jer nikada ne bih otkrili sav svijet,
sve zatvorene škrinje,
sve naše želje,
skrivene daleko od tamnih očiju.

Lutanja,traganja,čekanja...
sve to nas čini snažnijima
i iskusnijim,
za nove,
još gore izazove.

Josipa Petek
[email protected]