Sretan Božić! Svima, vjerovali ili ne vjerovali u malog Isusa u jaslicama… želim Vam mir, ljubav, obilje i sreću. Iskreno i od srca.
No moram pisati o nečemu što me natjeralo da prekinem uživanje s obitelji i napišem tekst kao svoje osobno zgražanje, a to je osvrt na članak koji sam malo prije otvorila na jednom vrlo popularnom portalu.
Članak, gdje jedan vrlo školovani doktor teoloških nauka priča o Crkvenim izmišljotinama i navodnoj neistinitosti priča o Isusu i njegovu rođenju, o tome kako Marija nije bila djevica i svemu što već ide s tim u paketu.
Iskrena da budem, znam da je mnogo toga preuzeto od pagana, (ne pogana kako većina krivo govori) ali isto tako znam da je Božić simbol mira i ljubavi za cijeli svijet i da je neumjesno o njemu pisati na način na koji to pojedini portali rade, samo radi klikova. I to na Božić! Neumjesno je i vrijeđa stotine milijuna kršćana diljem svijeta!
Je li važno da li se Isus rodio 25 prosinca ili 15 ožujka? Meni osobno nije, a mislim da nije ni većini normalnih ljudi u svijetu, ne samo kršćana. Isusovo rođenje simbol je nade, ljubavi i vjere da u nama ljudima ima još dobrote i da možemo graditi bolji svijet.
Silno smo umorni od svakodnevne borbe, računa, života koji je sam po sebi izazovan i težak. Umorni smo od političara, od njihove propagande, od poreza, lošeg školstva, zdravstva i praznih novčanika, umorni smo od onog ludog Korejca koji cijelom svijetu prijeti nuklearnim oružjem i svih ostalih velikih i malih sila koje ratuju, truju nas što GMO hranom što svojim otrovom i zbog toga nam treba Božić.
Treba nam, jeste li čuli?
Treba nam nešto u što ćemo vjerovati, nešto čemu ćemo se nadati, nešto će nas veseliti i nešto što će nas gurati.
Prestanite nam ubijati ideju Božića i ono što on predstavlja i okanite se više polemiziranja što je bilo i da li je bilo prije više od 2000 godina. Mi smo odabrali vjerovati u Isusa Krista, Božjeg Sina.
Nitko me ne tjera da u Njega vjerujem. To je moj odabir. Čitala sam sve o čemu trkeljate u svojim hejterskim člancima. Znam razliku između bajke i povijesnih činjenica, ali ja vjerujem u nešto veće od toga. Vjerujem u ideju dobra i tko ste vi da mi to uzimate? Pogotovo na Božić?
I onda se pozivate na nekakvu obavezu „širenja istine“ među ljudima. A gdje je ta istina ostalih 364 dana? Nema je, jer vam sve ostalo vrijeme u godini ne bi donijela toliku navalu klikova, bijesnih kršćana koje ste uvrijedili.
Uvijek je najbolje (čitaj najunosnije) pisati o neutemeljenosti Božića na Božić, taman da lova od klikova sjeda dok u usta trpate pečenog odojka i francusku, dok slavite Božić u koji ne vjerujete jer eto svi ga slave.
Koja dvoličnost. Koji cinizam. Koji jad.
Okanite se Božića. Okanite se ljudi i njihove nade. Pišite o svemu osim o jedinome što nas drži. Pa makar stotine tisuća znanstvenika imalo milijardu dokaza da je sve velika laž. Nije važno. Pišite o Crkvi kao instituciji koja je, priznajem u mnogim stvarima zakazala. Nitko vam neće prigovarati. Ali nadu i ovo malo čarolije što ju imamo za Božić, to ostavite na miru.
Vjera je ionako nešto što se pojedincima ne može objasniti.
M. Klasiček
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com