Mirna Prpić: ‘Boje moga proljeća’ zbirka pjesama u kojoj nam autorica daruje djeliće svoje intime

Prstima sam prebirala po bobicama grožđa šećući starim, djedovim vinogradom i upijajući tople zrake kasnog, ljetnog sunca. Dan je bio u svom smiraju a meni su kroz misli putovali stihovi:

‘Nekim danima ukradem, dvostruko više nostalgije. Da zavaram sadašnjost.’

I ja sam pomislila, kako su savršeno opisali magiju trenutka, sunce na zalazu, osjećaj ljeta koji se primiče svom kraju i nostalgiju koju sto stvara u grudima.

Mirna Prpić: 'Boje moga proljeća'

Iako je zbirka o kojoj sam razmišljala šetajući tako kroz duge redove loze, primjećujući pritom zujanje vrijednih pčelica što su ophodile već dozrele grozdove, nadasve ljubavne tematike, ima nešto u stihovima ove autorice što se može nadovezati na svaku životnu situaciju i opisati mnoge trenutke koje živimo.

Njena je poezija intima, ali bez natruhe sladunjavosti. Prozračna i laka kao disanje. Prožeta jednostavnošću i sročena kroz slobodan stih jer autorica nije opterećena formom već svu važnost daje emociji i njenom izričaju.

Neki baner

Možda bi poneki kolega pjesnik rekao da je emocija pomalo sirova, kao još uvijek nezrela kruška, koja je tvrda na zagriz, ali meni se svidio način na koji je svojim stihovima udahnula život.

Zbirka “Boje moga proljeća” rastvara se pred nama kao majska ruža, posložena u šest konceptualnih poglavlja kojima nas autorica vodi kroz segmente svoje nutrine. Opisuje nam svoju čežnju i razočaranja, potrebu da ukrade trenutak i da ga veže uz sebe, kao što mornar baca sidro, maštarije, ljubav, opraštanje, cijelu paletu emocija koju žena može osjetiti, prema sebi samoj, prema muškarcu ali i prema životu.

Simbolika žene

“Boje moga proljeća” su pjesme koje na simboličan i nepobitno metaforičan način prikazuju ženu. Njenu krhkost i njenu snagu, njenu emotivnost i odlučnost, njenu nepokolebljivost i mekoću kojom može odisati samo njena romantična strana.

Prikazuju i povremenu nespremnost za suočavanje sa svijetom, njegovom grubošću i prljavštinom, želju da autorica barem u svojoj poeziji ostane dijete, neiskvarena i zaštićena, neupitno sretna i spontana ali i svjesnost da je odrastanje neizbježno i da je svijet takav kakav je. Da od njega niti možemo pobjeći niti ga možemo sami mijenjati, već ga možemo prihvatiti, tako što ćemo prihvatiti sebe, smjenu godišnjih doba u nama i prerasti želju da nam uvijek sve bude mlađahno, neistraženo i proljetno.

Mirna Prpić: 'Boje moga proljeća'

Voljela bih naglasiti kako predosjećam da je autorica, pjesnikinja jednog novog vala žena koje znaju prigrliti svoju emotivnost i ženstvenost, dati joj snagu i zauzeti se za sebe i pojavom i pisanjem i življenjem, ali nije opterećena nametnutim feminističkim standardima i okovima istih, koje društvo gorljivo pripisuje modernoj ženi.

Njeno je stvaralaštvo lako kao kasno ljetni dan, a stihovi pitki pa ih gotovo možemo osjetiti na jeziku, kao sangrija koja se ispija dugo i polako i kojoj treba vremena da nas zagrije.

Uživajte u stihovima koje nam autorica nudi na pladnju kao dozrelo voće. Zagrizite, osjetite sočne sokove, duboke emocije i jednostavnost života, onakvog kakvog bismo svom puninom duše svi voljeli proživjeti.

Naša poezija, ima novu uzdanicu. Veselim se stihovima koji nam iz njena pera tek dolaze.

Bilješka o autorici: Mirna Prpić, rođena je 1991. godine. Po struci upravna pravnica, ali pisanje joj je prva i najveća ljubav. Živi u Senju, svoju prvu zbirku pod nazivom ” Vječni sanjar” izdala je 2016. godine. “Boje moga proljeća” njena je druga zbirka.


Mirna Prpić: “Boje moga proljeća”

Izdanje: Naklada Bošković, Split, listopad 2020.

Neki baner