‘Preko polja kroz sjećanje ide
kršan čovik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.
Čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu…’
– to je pjesma na koju se uvijek rasplačem neovisno o tome gdje se nalazim, uvijek me podsjeti na nekog tko više nije tu.
Kao mala bila sam strašno vezana za maminog oca, moga djeda. Više sam vremena provodila s njim nego kod svoje kuće. Sreća je što je moj djed živio selo do moga pa sam mogla po nekoliko puta dnevno da ga posjetim. Mene je volio najviše i ja sam njega isto toliko. Najdraži su mi bili oni ljetni raspusti, tada bi po cijelo ljeto bila kod njega. Igrali smo karata po pola dana i ja bi uvijek pobjeđivala jer sam na poleđini sitnim slovima ispisala koja je koja karta. On bi se uvijek čudio kako ga pobjeđujem i govorio mi je da sam jedina koja ga je pobijedila. S njim sam zapalila prvu cigaretu.
Šetali bi mi nekada od ranog jutra do kasne večeri niz Drežanj, i on me je učio o ljekovitim biljkama. Kada bi ih nabrali, došli bi kući, ja bi uzela knjige o ljekovitom bilju i čitala na glas. Stalno sam ga nešto zapitkivala, a on je uvijek bio strpljiv da mi objasni. Jedan jedini put smo se posvađali tijekom tih godina. To je bio dan kada sam krenula na more na 7 dana sa djedovim bratom i njegovom ženom. Znao je da ne znam plivati i bilo ga je strah da se ne utopim i rekao mi je ako odem da neće pričati sa mnom. Otišla sam plačući, jer dijete k’o dijete volim more, a volim i djeda.
Nakon sedam dana vratila sam se, ali sam prvo otišla kod tete Rade, djedove sestre koja je živjela u kući ispod njegove. Djed je bio u donjoj kući i gledao me tužno ispod oka, a ja sam došla isto tužna misleći da stvarno neće pričati sa mnom i rekla mu ‘Faljen Isus i Marija!’, digao je glavu i rekao ‘Vratila si se živa i zdrava Bogu fala!’. Nasmijala sam se i zagrlila ga te smo se ‘pomirili’, a onda sam mu danima prepričavala svoje dogodovštine s mora. Obožavala sam kada mi je pričao priče o svome životu i svemu što je prolazio, o teškoćama koje su ga zadesile…
Mene je djed naučio sve. Pilati drva, voziti karijolu, kopati, koristiti čekić, čupati korov, saditi povrće, sušiti smokve, kositi travu… Uživala sam u svakom danu provedenom s njim. Mogu slobodno reći da me on izgradio i puno toga me naučio i nedostaje. Baš nedostaje. Već sam krenula u srednju školu kada se djed razbolio. Imao je otvorene rane po nogama, a mama je bila trudna s najmlađim bratom pa sam ja preuzela brigu oko djeda. Svaki dan sam mu čistila i povijala rane i voljela sam raditi to.
Nikada preda mnom nije pokazao da je slab i uvijek mi se smijao iako pogled na te rane je bio jasan znak da ga boli. Možda se svima tamo naokolo mrštio ali mene je uvijek dočekivao i ispraćao s osmjehom.
Završio je u bolnici, nije jeo ni pio ništa. Kada bi ja došla u posjetu uvijek bi htio jesti i piti. Rekao je svima: ‘Nema meni ništa bez moje Danijele!’, i ja znam da sam ja njemu bila sve, isto kao što je bio i on meni. Nakon 15 dana provedenih u bolnici umro je. Meni je to bio najtužniji dan u životu i ostala mi je ogromna rupa u grudima nakon njegovog gubitka. Vjerojatno je to razlog zašto sam postala njegovateljica i zašto volim provoditi vrijeme sa starim ljudima. Ne pričam nikada nikome o ovome, jer mi je tako lakše i ne mogu otići onoj staroj djedovoj kući gdje sam nekada bila najsretnija jer me boli vidjeti je onako tamnu i praznu bez igdje ikoga i zato izbjegavam odlaske tamo. Boli me i odlazak na grob jer nekako još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da ga nema.
Često pogledam u nebo, pomolim se, ispričam mu nešto što mi se događa ili ga zamolim za malu pomoć od tamo Gore, većinom i tada zaplačem, ali osjećam se puno bolje jer znam da me čuje i da me čuva moj najsnažniji anđeo čuvar – djed Stipe.
Danijela Luburić
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
