Zašto opet bježim? Zašto sam se opet prepao?!
Bojim se ljubavi, osjećaja, nježnosti. Opet ću biti povrijeđen. Opet ću ispasti naivna budala a to ne smijem dopustiti. Svatko na ovom svijetu je imao svoj let. Neki ga još lete, ja sam davno pao i više ne letim… Nisu mi krila polomljena, nisam se ni puno povrijedio, više nemam zaleta da me podignu… Hmm, ma koga lažem. Čemu lažno predstavljanje?
Zašto glumim da sam “macho man”, a unutra sam samo blijedooki dječak? Zašto forsiram tetovaže i bradu, naušnice i ogrlice, stroge poglede dok unutar mene vrišti dijete željno ljubavi… Zašto se mučimo, ja i većina muškaraca? Čemu ta igra leptira? Titramo oko svjetlosti, a bojimo se opeći. U ljubavi nema tog titranja, znam. Ili ideš grlom u jagode ili padaš.
Sva ta moja odugovlačenja, taj leptirov ples, pogano dizanje garda da se doimam kao nakaradna zvijer… Valjda je to neki obrambeni mehanizam? Ne znam za druge, ali za mene sigurno jeste. A jednom…
Jednom je bilo lijepo, jednom je bilo sve, jednom je bilo dovoljno… Sad? Osjećaje i sve što ide uz njih stavio sam u stranu, postao tiši, zatvoreniji, tajanstveniji, posao sam “Zaboli me k….. za sve” tip.
I što je najgore, to se reflektiralo na specifičan način – privlačilo je žene. I tako sam nesvjesno postao “bad boy”.
Nisam želio ali super je, očito, imati taj stav. Tu nema grešaka, osjećaji su na off i sve štima. No, štima li? Što sam luđi, to ženama privlačniji. Valjda ih privlači uzbuđenje, izazov, ma šta ja znam u biti?
Divlji dečki s mrvicom romantike? One valjda žele popraviti egocentrične i nepopravljive luđake?
A bad boy nema granica jer granice su za papučare. Uvaljivanje seen-a je normala. Glumatanje nedostupnog, arogantnog lika koji se zavodljivo smije tren, a drugi ga jednostavno nema. Nema me. Nisam tu. “Jesam” – želim viknuti ponekad. Želim da neka dopre do mene, ali gard ostaje. Ostaje seen i tišina. Iako su prsti stajali na tipkovnici i željeli ispisati more… mene.
I onda se zapravo pretvaram u nekog drugog i kad se odlučim javiti – bum… to je sasvim neka druga strana mene. Ona koja u sebi nema ni mrvicu moje stvarnosti. I tad… počnem igrati igru. Onu prljavu onu koju svaka zapravo želi. A zašto želi? Ne razumijem…
Možda nekulturno ali uvijek su tu prosti vicevi… i uvijek sam sebi na prvom mjestu. Po pogledu raspoznajem kakva je koja cura. I tako se nosim.
Ali isto tako znam, da se u krevetu treba pokazati i većinom to bude divljački sex i prljavo prašenje… životinjsko pražnjenje bez trunke emocije. Ništa drugo i ništa više. Samo sex. Čujete li? Samo sex.
A veza?
Veza nikad ne dolazi u obzir.
Bad boy je tu da zavede, zadovolji, izludi i ostavi.
Neka mi žene oproste ali većim djelom… vi ste one koje ih stvore…
Slaven
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
