Muškarci su super, mi smo prosječne?

Ne mogu a da se ne osvrnem na jednu vrlo zanimljivu činjenicu. Komentiranje žena od strane muškaraca.  Toliko puta sam to već čula sa svih strana da me zaista počelo poprilično nervirati.

Dovoljno mi je dok sjedim u kafiću i slušam njihove razgovore dok  žene, djevojke prolaze pored njih. A razgovori su tipa „Bila bi bolja da je crnka“, „Šteta što nije viša“, „Ima par kila viška“ ili „Da ima koju kilu više bila bi zgodnija“. I tako dalje i tako bliže. Slušam i zurim u njih. Ali ne više onako fino i neopazice, već baš zurim. I ne mogu vjerovati da slušam takve gadarije. Znači, žene ispred njih su kao na nekoj traci a oni su ti koji su ovlašteni davati im ocjene od 1 do 5, komentirati njihov savršeni ili nesavršeni izgled. Eh, a oni  prvoklasni frajeri, isklesanih tijela, divne bujne kose, bijelih zuba i  obučeni po zadnjoj modi. Možeš si misliti. Mogu biti sretni ako ih neka od njih i pogleda.

2

E tako to neki muškarci rade. Neću reći svi, jer to svi ne rade. Ne želim ih trpati u isti koš. Ali budimo iskreni, većina ih to radi. Dogodilo se i meni nekoliko puta da su mi znali reći „Simpa si, ali šteta što nisi viša, ili ne volim plavuše“. Na to jednostavno ostanem zatečena. Otvorenih usta. Tim više što ja to Nikada, ali Nikada niti jednom muškarcu ne bih rekla. Ono što se meni na njemu ne sviđa. I ako mi se ne sviđa prešutim, zadržim to za sebe. Ne pada mi na pamet da mu govorim zbog čega je kod mene dobio minus. Jednostavno ga ne želim uvrijediti. Ali ne, oni nemaju taj sklop u glavi. Pažljivo birati riječi, što i kome reći. Misle da je to sasvim u redu ženi reći što im se kod nje ne sviđa, umjesto da to izvrte u svojoj glavi i tamo im ostane. Zahvale joj na druženju i krenu svojim putem. A ne „Sori, ali nosiš majicu zelene boje, ja to ne volim”, “Imaš krive prste na nogama” ili “Obrve su ti preguste”, “Nos ti krumpirast”, “Oči ti idu u križ“ i te fore.  Za ne povjerovati  da se usude tako nešto reći.

I tako sam jednom ja jednom tipu nakon što je on meni rekao da bih mogla nabaciti koju kilu , rekla – „Ti izgledaš baš super“. Na  što se on nasmijao i rekao da zna da nije loš. Hej??? Pa to je s moje strane bio sarkazam frajeru. Uopće nisi super. Ali ne, on misli da je savršen, ali ja ili netko drugi to nikako ne možemo biti. Toliko o tome.

I onda slušam svoje prijateljice kako se žale na istu stvar.  Da im se nisu svidjele zato jer su nosile krive cipele,  kosu češljale u rep, ili se previše smijale. Da, ali te iste prijateljice nisu njima rekle kako su i oni njima daleko od ideala. One su to prešutjele. Da, to muškarci rade. U glavu ti kažu odmah koju falingu imaš. Nema veze što su oni ćelavi, debeli, mali, sa neurednim noktima, bez zuba i tome slično. To zaista nije važno. Važno je da ti imaš plave, a ne zelene oči. Eto draga moja, to je tvoj problem. Pa eto, da bi zadovoljila frajera najbolje bi bilo da si kupiš leće. Ili da se počneš češljati u lijevu stranu, ne u desnu. I svi zadovoljni.

Neki baner

I onda kada čujem da sve polazi od unutarnje ljepote pozli mi. Jer svi znamo da nitko od toga ne polazi. Svi se lažemo.  Zagledaš se u nekoga jer ti je zgodan, privlačan. Naravno da prvo odmjeravamo jedni druge i kada ti netko zapne za oko, tu sve počinje. Nije da ti netko dok hodaš ulicom  pronikne u tvoju dušu pa kaže „Koja divota od žene“. Možeš misliti. Izgled je taj koji privlači, duša zadržava.

Tako da dragi muškarci, ali i žene, ne postoji onaj Savršeni, ali niti Savršena. Svi mi imamo svoje mane, ali i vrline. Ovisi gdje kopate, što tražite. Ono što vama nije lijepo, nekome drugome jest. Ne podcjenjujte ničiji izgled. Takvi smo kakvi smo.  Ali svejedno nešto morate priznati. Kada smo zaljubljeni i  kada volimo, tada  smo ipak najljepši.

Vlasta Janton

[email protected]

Neki baner