Najsvjetska pisica

Jutros sam se ustala i tako si nešto razmišljam…. Odlučila sam biti pisac. Ono, nije da imam knjigu napisano ili tak’ nešto, ali koliko teško može biti? Svi danas nešto pišu i prolijevaju pamet i nepamet po nedužnom papiru, olitiga tipkovnici i ekranu, pa što ne bih i ja? Znamo i ovako da sam pametnija i bolja od većine. Morat ću se jedino truditi ne pisati prepravilno, jer to je totalno zastarjelo ovih dana.

Što više nejasnih i konfuznih rečenica to bolje je bit će. SklepatI ću neku klišejastu priču, ubaciti malo romantike i seksa, malo nesretnih ljubavi koje završe – naravno – hepiendom, tu i tamo kakvu intrigu i pokoji kvazimudri citat. Ako ne budem imala inspiracije jednostavno ću ukrasti nečiju ideju i preraditi ju tek toliko da ne bude sumnjivo. I eto – recept za bestseler!

Negdje stotinjak strana, sad su popularni ti kratki romani, brže ću biti gotova, a i ciljana publika ionako nije za čitanja na duge staze. I kome još treba lektura, nek mi susjeda samo brzinski pregleda, bude to ok. Uz malo novaca platit ću nekoj izdavačkoj kući i praviti se da sam faca koju je izdavač uzeo zbog talenta. Print na zahtjev je idealna stvar, mogu se pretvarati da stalno naručujem još i još, i da se ovi postojeći primjerci prodaju kao ludi, čak i ako ne bude išlo. Sve je u dobrom marketingu! 🙂

Zaspamat ću sve postojeće stranice i grupe svojim reklamama: “Knjiga stiže za mjesec dana!”, pa ubacim kakav prigodan citat, “Knjiga stiže za dvajst dana!” i uz to dio nekog poglavlja, “Knjiga stiže za deset dana!”, “Knjiga stiže za tjedan, šest dana, pet, četiri….” Nagradne igre neću organizirati, ne vidim tu neki profit, a lova je ionako u cijeloj priči najbitnija.

Uh, dok dođemo do izdavanja svi će već znati i tko sam, i kako se knjiga zove, i sadržaj, i sve. Joj, pa popusti u pretprodaji, popusti za prvi dan prodaje, pa tjedan od izdavanja, mjesec, dva mjeseca… U međuvremenu svaki dan citati, isječci, slike s mudrim rečenicama… Ajme toliko sam pametna, pa ovo nije normalno! ImatI ću reputaciju prije nego knjiga uopće ugleda svjetlo.

Neki baner

I onda još nagovorim par prijatelja da ishvale knjigu, pa nekoliko poznatih potplatim za dobre recenzije, a kako su ljudi ovce, svi će se povesti za time i taman posla da će se netko usuditi reći da ne valja. A i te koji kažu ću lako ušutkati. Nađem gdje boli i tamo udarim. Proširim kakav trač o njima ili ih toliko izmaltretiram da pobjegnu. Loše kritike blokiram i označim se samo u dobrima. Okružim se uvlakačima i laskavcima kojima je samo fora biti s nekim tobože poznatim. Nema veze što im nije stalo do mene, ni meni nije stalo do njih, samo su preblesavi da skuže kako zapravo ja njih iskorištavam, a ne oni mene.

Iznazivat ću sve knjižnice koje postoje i namoliti ih da organiziraju prezentaciju pod prijetnjom da ću, ako odbiju, razglasiti kako ne vole hrvatsko. A danas si in ako si domoljub. Možda da se učlanim u HDZ? Hmm….

I dok sam u điru, oglasim kako je sveee rasprodano (valjda niko ne bu skužil da je print na zahtjev?) i kako se zahvaljujem na tolikom interesu, te se nadam da će im se svidjeti i moja nova knjiga koja – eto sasvim slučajno – izlazi za mjesec dana, dvajst dana, deset dana, sedam, šest, pet…

Mogla bi jih naštancati desetak, neke trilogije, kvatrilogije, tetrapakologije, kako li se sve ne zovu, sekvojali, prikvojali, dedinog dede deda i malo pčelinjeg meda. Što neobičnije izraze budem bila koristila, to pametnija budem bila ispala.
Eto. sad idem tražiti idealnu obleku za prezentacije. Naći ću nekog naivnog domaćeg kreatora početnika koji će mi to dati free u zamjenu za malo reklame. A vi zapamtite moje ime, jednog dana ćete me moliti za autogram na primjerku mog besteselera od 97 strana. Da, baš 97. Jer zato.

P.S. sve moje greške posve su namjerne a svaka sličnost sa svim i svakim sasvim je slučajna, a opet… možda i nije! 😉

Nataša Jalšovečki

Neki baner