Nek se posvete obitelji umjesto karijeri

„Prirodno je da su im plaće manje.“ „Imaju manje smisla za biznis.“ „Nek se posvete obitelji umjesto karijeri.“ „Više brinu o izgledu, a manje o poslu.“ Tijekom studenog, ovakve poruke osvanule su na billboardima javnih površina. Jeste li ih primijetili? I još važnije, koliko puta ste ih čuli uživo?

Nije u redu statistike

Radi se o kampanji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI koja vas pita na koga prvo pomislite čuvši ove rečenice – muškarce ili žene? Glasa se na nijeuredu.com sa svrhom da se rodnoj diskriminaciji napokon stane na kraj.

Ukoliko ste osviješteni ili neosviješteni tematikom, dobro je znati i statistiku u nastavku koju možete i pronaći na društvenim mrežama centra CESI. Žene imaju oko 13% manju plaću i 22% manju mirovinu od muškaraca.

Žene u prosjeku ulaze u nadzorne odbore dioničkih društava čak 12 godina kasnije od muškaraca. Na jednu članicu uprave dolaze četiri člana, a na jednu predsjednicu uprave čak devet predsjednika u top 500 hrvatskih tvrtki.

Žene na upravljačkim funkcijama obrazovanije su od muškaraca. Svaku treću ženu pri zapošljavanju pitalo se o planovima za djecu, što je i zakonom zabranjeno. Navedena statistika svakako ukazuje na ozbiljnost potiho, dugotrajno i udobno smještene diskriminacije našeg društva. Naravno, i dalje postoje pojedinci mišljenja da su navedeni podaci napuhnuti, a da je ravnopravnost davno postignuta. Svakako, jedno su mišljenja, a drugo su statistike i činjenični podaci. Podaci, ovdje konkretno, u poslovnom i karijernom aspektu.

Neki baner

Ravnopravnost?

No, razmislimo općenito o položaju žena u svim društvenim aspektima. I, zapitajmo se možemo li uopće pričati o ravnopravnosti? Početkom godine koja nam se i bliži kraju osvanuo je i pokret „Nisam tražila“. Nakon priznanja glumice Milene Radulović i prijave silovanja od strane svog učitelja glume, a ujedno i uglednog redatelja, u javnost su procurile i druge mučne ispovijesti žena koje su doživjele seksualno uznemiravanje.

Nadalje, prilikom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama osvanula je još poneka crna statistika. 2020. godine u Hrvatskoj ubijeno je 19 žena, a u samo prvih osam mjeseci ove godine još 8 žena. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović na konferenciji „Integrirani pristup zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ istaknuo je da 1578 kaznenih djela nasilja u obitelji bilo je tijekom 2020. godine, a najvećem riziku izložene su žene.

Ahilova peta društva

Dakle, u društvu u kojem postoji femicid, vidljiva rodna diskriminacija na karijernom putu, duboko utkan, ali gotovo nevidljiv patrijarhat teško je, ako ne i gotovo nemoguće pričati o ravnopravnosti. I ne, nisu to krici, uzvici ili bijes „ludih feministkinja“. Želimo li pozitivnu promjenu, imperativ je osvijestiti i poticati ovu tematiku što više u društvu. Od strane žena i od strane muškaraca.

Možda je trenutna situacija teško promjenjiva, ali na buduće prilike naših kćeri i generacija koje tek dolaze, itekako se može utjecati već sada. Utjecati se može na bezbroj načina. Prvotno, edukacijom. Zatim, djelovanjem u vlastita četiri zida. Nadalje, djelovanjem van svoja četiri zida. Ovo nije samo stvar i problematika žena. Ovo je Ahilova peta cijelog društva.

Patrijarhat je toksičan i za muškarce

3/4 svih prijava diskriminacije po spolu u 2020. godini podnijele su žene. Nužno je da muškarci ne okreću glavu. Rodna nejednakost tiče se svih nas. Patrijarhalni sustav naizgled ide u korist muškaraca. Međutim, postoji i druga strana medalje. Upravo iz patrijarhalnog sistema potječu i toksični stereotipi za muškarce.

Primjerice, kakvo je to muško koje plače. Ili, muškarac mora biti financijski i tjelesno nadmoćan. Ne smije pokazivati emocije. U tom mu slučaju prijeti etiketa slabića. I tako dalje. Sve su to proizvodi zastarjelog sustava koji danas, u 2021. godini, zasigurno nikome ne služi. Većina žena doživjela je rodnu diskriminaciju na ovaj ili onaj način. Pa tako i ja.

Od pitanja o planovima za djecu prilikom zapošljavanja preko seksističkih komentara na račun izgleda. Nisam se osjećala pretjerano zaštićeno u tim situacijama. S godinama, brzo sam shvatila da prva zaštita koju trebam nalazi se u meni. I stavu koji sam izgradila na način da reagira na diskriminaciju svake vrste, a pogotovo one rodne. Ono čemu svjedočimo jest, nažalost, činjenica da iznad samih zakona i zaštite društva, svaka žena za sebe mora pronaći način i temelje za suzbijanje diskriminacije bilo koje vrste.

Nije u redu

Rečenice kampanje centra CESI nisu normalne. Zahtijevaju glas i reakciju. Zahtijevaju promjenu. Prije svega, nije u redu sumnjati u neravnopravnost dok gradimo sigurne kuće u koje smještamo žene. Nije u redu ni prirodno da su ženama, koje su obrazovanije, plaće manje. Nije u redu misliti da žene imaju manje smisla za biznis, dok svjedočimo primjerima gdje upravo uspješne poduzetnice mijenjaju igru. I to nabolje.

Nije u redu trpati žene u ograničenja obiteljskog života kad bi otac na roditeljskom dopustu trebala biti najnormalnija stvar. Nije u redu razapinjati žene na račun izgleda i istovremeno, na sebe keljiti etiketu seksista. Nije u redu, nije u redu, nije u redu… Nažalost, lista je beskonačna. Stoga, za početak, glasajmo na nijeuredu.com jer zaista –  nije u redu.

Neki baner