NEMATI, A IMATI teško je danas to shvatljivo. Nemaš puno toga, a imaš sve. Ne samo sve što ti je potrebno, već i puno više.
NEMATI, A IMATI! Nemaš zlatne lančiće, prstenje i naušnice. Nemaš markiranu odjeću. Ali itekako znadeš se obući; uskladiti dvije stvari: odjeću i mašnicu, bluzu i torbicu. Izgledaš puno ljepše, nego da se okitiš zlatom. Možda nemaš puno novca, nekretnina, auta.
Ali pravo bogatstvo si ti: posjeduješ razvijene istinske vrijednosti, određene skillse, osjećajan si kada treba, znadeš slušati, imaš razumijevanja, vjeran si, iskren si, pun topline, razumijevanja, pravi prijatelj, suprug, otac.
NEMATI, A IMATI! Danas možda nećeš uspjeti staviti šminku. Još pred zoru ćeš skuhati ručak, a onda odjuriti na posao. Između stići pomoć prijateljici. Ma predivna si takva.
NEMATI, A IMATI. Nemaš ljude koji ti kliču, plješću, čije si glasove kupio. Ali imaš prave prijatelje. Možda ne mnogo, ali nekolicinu pravih. Bit će uz tebe kada ti je teško, plakati skupa s tobom ako treba. Još bitnije, s tobom će dijeliti radosti i smijati se, ispijati čaše vina. Ma kad si u društvu pravih prijatelja i voda postaje pitka.
Nemati, a imati – treba to osvijestiti
NEMATI, A IMATI! Budi siguran: uvijek će ti nešto faliti. Ono što želiš, to ćeš “sutra” ostvariti, a onda će ti opet i opet nešto nedostajati. Možeš tako u nedogled. Ili reći: “Imam dvije ruke, dvije noge, zdrav sam. Imam predivne prijatelje, predivnu curu, posao blizu kuće, super šefove, nekoliko divnih hobija… pa što mi još treba.” Guštaj u svakom trenutku života s onima koje voliš i koji vole tebe. Pravo bogatstvo si ti, tvoje blago su oni.
IMATI, A NEMATI. Tek kad zaboraviš barem na trenutak na ovo opipljivo postaješ netko-postaješ čovjek. Voliš li uistinu sebe, nastoj BITI mjesto posjedovati. Jer život je suviše kratak. Suviše kratak da bi većinu vremena bio nesretan. I sutra kada budeš bez šminke znaj, netko je primijetio tvoju ljepotu i netko te voli. Jeli ljepše biti voljen ili imati dionice?
Biti u zagrljaju voljene osobe ili u “hladnoći” odnosa buljiti svako u svoj ekran…
Rođen sam 1984. u Splitu gdje sam odrastao, završio osnovnu i srednju školu, te Management malih poduzeća pri Ekonomskom fakultetu. Iako sam još mlad stekao sam iskustvo u dosta poslova. Prvo kao konobar, a onda i voditelj prvo bara hotela, a kasnije i jedne popularne palačinkarnice. Neko vrijeme radio na recepciji, u prodaji bijele tehnike, dok sam danas djelatnik HKS-a u Zagrebu. Gdje živim od ove jeseni, još uvijek neoženjen. Od malena zavolio sam kuhanje i crtanje, a nakon nekog vremena čitanje i pisanje. Neki još od hobija bili su: gluma, nogomet, ples, šah. U ovom posljednjem imao sam zapaženih rezultata. Dvostruki juniorski prvak Hrvatske, osvajač više turnira, te sudionik Svjetskog juniorskog 2002. u Heraklionu na Kreti, seniorskog Europskog 2009. u Budvi, i 2019. u Skoplju.
Titulu međunarodnog šahovskog majstora stječem 2013. No, ono puno više što me određuje od same diplome i pojedinih rezultata jesu snovi, nadanja, želje od kojih nikada nisam odustao. Idealista sam oduvijek bio, romantik po duši. Najviše me raduju sitnice i male stvari, bijeg u prirodu i šetnja uz more. Sjedenje na plaži, osluškivanje, promatranje ljudi, prirode, stvari, neba…odatle dolazi moja inspiracija za pisanje. Volim pisati o životu, smislu, ljubavi, Bogu. Kad govorim o sebi, neizostavno spomenem Framu. Jer ona je najviše utjecala na mene. Proveo sam tu najljepših 13 god. Takoreći, stavove i vrijednosti koje sam tu stekao i dan danas su prisutni u mom životu. Vidljivi su kroz ono što radim, govorim, svjedočim i što želim postati.
Pisao sam povremeno za Tau, Župni list, najave za mise mladih SKAC-a. Kroz odrastanje sam volontirao, sudjelovao u organizaciji pojedinih projekata, humanitarnih akcija, te 3 god držao repete iz matematike. Uvijek sam smatrao da talente moramo umnažati i darovati malo svog vremena i znanja i za dobrobit društvene zbilje u kojoj živimo. Tada bolji Svijet nije više nemoguć pothvat. Svaka promjena počinje od nas samih!