Fitness trener koji se bavi sportom gotovo cijeli život ispričao nam je kako živi svoju strast. Kako postati najbolja verzija sebe, radom , vjerom i ljubavlju za svoj posao. Sa inspirativnim ljudima lako je razgovarati , jer te uvijek oplemene i uljepšaju dan. Ovaj put inspirisani smo životom Nevena Ivića. Uživajte.
Koliko se dugo bavite fitnessom? I kako ste se odlučili za ovaj poziv?
Fitnessom se bavim već desetak godina, u sportu sam 23 godine, a iskreno još uvijek se osjećam kao klinac početnik. To nam radi sport, čini nas mladima. To je bio neki moj tijek. Fitness sam krenuo istraživati kako bi unaprijedio sportske performanse, Nutricionizam se nekako logično nadovezao, jer teško je uopće govoriti o fitnessu, a da ne spominjemo i prehranu koja sve to prati. Istraživanje i zanimanje ubrzo su postali, ja bi to nazvao životnim stilom.
Da li ste zadovoljni kako se fitness industrija razvija posljednjih godina i što je ono na što bi vi stavili akcenat?
Velika je razlika kako se fitness industrija razvija kod nas u usporedbi sa američkim tržištem koje nezaustavljivo ‘pulsira’, međutim danas nam je sve dostupnije pa tako puno lakše pristupamo svemu što se na tržištu pojavi. Educirati treba uvijek, jer je internet preplavljen činjenicama, ali i neprovjerenim dezinformacijama, pa početnici lako krenu krivim putem. Osobno bi volio da se marketinški u fitness industriji dio prostora koji se polaže dobrom izgledu ustupi zdravlju.
Kako izgleda jedan dan personalnog trenera?
6.30. Buđenje. Čaša mlake vode sa lecitinom, spirulinom i zelenom magmom.
6.35. Tuširanje 5 minuta naizmjence vrućom vodom 30 sec, hladnom vodom 30 sec.
6.45. Doručak. Zobene pahuljice sa žličicom chija sjemenki, probiotikom i 50 g šumskog voća.
Nekad su to 4 proteinske palačinke sa domaćim džemom od aronije ili kajgana sa prepećenim povrćem i light mozarellom.
7.10. Kavica ili zeleni čaj i odgovaranje na mailove i slaganje online treninga.
7.30. Odlazak u gym i priprema za jutarnnje klijente
8.00 – 12.00 Privatni treninzi.
12.30 Ručak . Juha od rajčice ili ispasirana hokaido tikva. 250g pilećeg filea ili telećeg odreska sa miješanim povrćem i kupus salata ili cikla.
14.00 Vlastiti trening + međuobrok nakon treninga. Proteini najčešće.
16.00 – 21.00 Privatni treninzi
21.30 Večera. Salata od hobotnice ili muzgavaca. Proteinske palačinke.
22.00 Slaganje nutricionističkih planova.
23.00 Opuštanje, slobodno vrijeme i odlazak na spavanje.
Navedeni dan je samo jedan primjer jednog mog klasičnog radnog dana.
Znam da je vaš posao, put velikih odricanja. Što je bilo najteže što ste morali da “podnesete” da bi danas bili ono sto jeste?
Moj posao je moja strast, pa nikad nisam na njega gledao kao na put velikih odricanja. Od malih nogu sam u sportu, a mladi sportaši lako naviknu na te sitne propuste koje njihovi vršnjaci odrade u mladosti. Tulumi, izleti, maturalne i slično. Ja sam s druge strane s 20 godina već proputovao pola svijeta. Negdje ti život malo uskrati, na drugom ti polju vrati. Iskreno, područje s kojim se ja najviše borim je hrana. Veliki sam gurman i volim pojesti, pa kad je u pitanju proces stroge definicije radi nekog snimanja, na adekvatni program prehrane odlazi mi najveći dio koncentracije.
Na čemu ste najviše zahvalni?
Na zdravlju na prvom mjestu. Bavim se poslom koji volim, koji mi dopušta kreativnost. Pomažem ljudima da lakše postignu svoje ciljeve. Educiram ljude što me ispunjava. Na kraju dana zaspim umoran, ali sretan i nasmijan. Isto tako se budim i krećem u novi dan.
Ljudi od vas očekuju da budete psiholog, nutricionista, animator i vrhunski trener. Sa kakvim ljudima je najteže raditi, odnosno kakvi su vam ljudi najveći izazov?
Upravo tako. Bez psiholoških i animatorskih intervencija trener sasvim sigurno nije potpun. Svakom čovjeku se prema njegovim predispozicijama, ciljevima, analizama koje se naprave formulira program prema kojem on treba izvršavati trening. Međutim, tu nastupaju različiti karakteri, ideje, nerealni ciljevi, utjecaj instant rezultata iz reklama i slično. Na treneru je onda da vješto balansira sa autoritativnosti, motivacijom, intenzitetima treninga kojima izlaže ljude, a da rekreativni trening ima i zabavni karakter uz sve navedeno. Idealno bi bilo da s vremenom trener educirajući, svoje vježbače osposobi za samostalno vježbanje.
Najveći izazov su ljudi u najvećim krajnostima. Pojedinci koji dođu i u potpunosti ne vjeruju u sebe, pa ih ti kroz cijeli proces napretka, rezultatima na njima samima zapravo razuvjeravaš i sudjeluješ u jačanju njihovog samopouzdanja.
Što je ono što prvo kažete klijentu kad se odluči doći kod vas? Kako gradite povjerenje sa njima?
Pokušavam odmah u startu što realnije im objasniti što ćemo raditi i što nas sve čeka. Bez velikih obećanja. Trener mora biti strpljiv jer povjerenje se isto tako postupno gradi , jednako kao i tjelesna forma. Trudim se u početku stvoriti im osjećaj da su uz mene sigurni, da suosjećam s njima, te da imaju podršku. . Poslat ćeš im poruku i nazvati ih kad znaš da su nakon prvih par treninga u upalama mišića, da im je volja poljuljana. Pa ćeš im poslati koji recept za neki praktičan, a zdrav i kvalitetan obrok i tome slično.
Što mislite o suplementaciji ? Može li se u današnjem vremenu trening zasnivati bez nje, koje su joj prednosti i mane?
Svakako jesam pobornik suplementacije, i osobno koristim suplementaciju ovisno o procesu u kojem se nalazim. Međutim ako govorimo o rekreativcima, prije nego se pristupi bilo kakvoj suplementaciji, smatram da se trebaju iskoristit svi potencijali pravilno izbalansirane prehrane, što je sama logika s obzirom da veliku većinu supstanci koje unosimo putem dozvoljene suplementacije pronalazimo upravo u hrani.
Ja vjerujem da svako može postići svoj zacrtani cilj. Da li se slažete? I koliko je psiha važna u odnosu na fizičku aktivnost?
Apsolutno se slažem da svatko može postići zacrtani cilj. Cilj naravno mora biti realan, a sve ostalo u ostvarenju istog su volja, trud i rad. Posvjedočio sam u fitnessu zaista nevjerojatnih transformacija i ostvarenja. Svako od njih rezultat su neiscrpne želje, nepogrešive discipline i dugotrajnog rada. Pravi rezultati nikada nisu instant.
A kad pričamo o važnosti psihe ispričat ću vam sportski slučaj mog prijatelja iz Rusije. On i njegova partnerica 5 godina bili su najbolji svjetski par u Akrobatskom rock n rollu. Pobjedili su većinu natjecanja Svjetskog kupa i 5 godina bili prvi na svjetskoj rang listi. Ali nikada nisu bili službeni Svjetski prvaci, jer su svih 5 godina na svjetskim prvenstvima osvajali 2.mjesto, ne uspijevajući osvojiti jedino što im je preostalo da okrune svoju sportsku karijeru. Svake godine pritisak je bio sve veći, i pobjeđivali su ih parovi koji već na sljedećem natjecanju nisu bili bolji od njih. Psiha je samo jedan od segmenata u ostvarenju rezultata, ali ponekad svaki od segmenata, pa i taj psihološki može bioti ključan.
Koja je tajna dugovječnosti? Čime hranite svoju strast a čime razvijate talenat?
Za kraj pitanje za duboko promišljanje. Nažalost ne znam tajnu. Nemam recept. Red, rad, disciplina. Uz sve to biti oprezan i paziti na zdravlje. Na kraju biti zahvalan. Cijeli život sam u sportu, pa mi se čini da je ta strast samoodrživa. Vjerojatno se dugogodišnji trud isplatio, kao i uvijek, pa se puno toga u mom radu događa automatizmom. Na talentu uvijek treba biti zahvalan, ali nikad iskorištavati ono što nam je dano. Uvijek težiti daljnjem napretku. Uvijek se pitati. Uvijek tražiti odgovore. Istraživati. Biti učitelj i učenik u isto vrijeme.
Jovana Sekularac
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!