Slavim večeras pognute glave
smlavljene noge i stopala što se grče;
ja slavim smrtnost moga mesa i umorne
vjeđe i niti kose beživotne,
listanje
noktiju i ispucale ruke i krhke kosti
zdjelice što se razlamaju i
razlažu na
probleme i polukosti.
U ušima zuji repetitivna melodija
ustanka i zore;
dočekat ću jutro, neću
umrijeti od ljepote-
Toplina probija iz ždrijela bića
i hrapavi jezik draga nepce,
probija se osmijeh i
previja glas,
pa jednom je rekla:
što će mi noge kada imam krila.
Vezano: Panta rei

Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!