Slavim večeras pognute glave
smlavljene noge i stopala što se grče;
ja slavim smrtnost moga mesa i umorne
vjeđe i niti kose beživotne,
listanje
noktiju i ispucale ruke i krhke kosti
zdjelice što se razlamaju i
razlažu na
probleme i polukosti.
U ušima zuji repetitivna melodija
ustanka i zore;
dočekat ću jutro, neću
umrijeti od ljepote-
Toplina probija iz ždrijela bića
i hrapavi jezik draga nepce,
probija se osmijeh i
previja glas,
pa jednom je rekla:
što će mi noge kada imam krila.
Vezano: Panta rei
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!