Mogla bih prisiliti misli
da misle o mislima
kao što kamen tuče o kamen o kamen
i vatru stvara ni od kuda
i tako se kreće i gori i iskri i plamti i ja se vrtim i…
mislim
Prihvatila bih ove ljude
Smatrala bi ih prijateljima,
suputnicima u vlaku trenutnog života
i mjesto do prozora bih im čak prepustila
Mogla bih
Mogla bih se ne boriti sama sa sobom
sjesti na vlažan i topao kamen
osjetiti udubine nogu koje su koračale ovim istim putem
naturalistički
Možda kada bih se organizirano prepustila
ne previše, onako, tek tako
da osjetim istovremenu kretnju plesača,
ali da ja puštam glazbu
ili barem uživam u njoj
Miriše po soli ovdje,
beton ne miriši po betonu kada padne kiša,
čudi me to, izluđuje da ne kažem
Spajamo se ovdje,
kuhamo u loncu različitosti
i pripadam i ne pripadam i bojim se i ponosim
i nekontrolirano dršćem uvijena u svilu mogućnosti
Mogla bih…
Mislim, mogu
ALI
glupa malena riječ od tri slova
jača od zakona, od Boga i Đavla
od čovjeka i čudovišta i
proklinjem ju
mutnom slinom okusa čokolade i dima
A jednostavno je, u svojoj biti-
Prirodni zakoni vladaju,
voda teče
vjetar puše
Pas laje
A čovjek…
Čovjek sumnja
beskrajno, do kraja i početka
u krug i u nedogled- zauvijek
I da
Mogla bih…
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
