Procijenjeno vrijeme čitanja: 2 minutes
Nominacija za kategoriju umjetnika u usponu!
Nominiram Ivonu Strmečki, gospođu lutalicu koja se pronašla u crtanju. Odlučila je da joj nikakve psihologije ili knjige za samopomoć nisu potrebne, jer joj uvijek daju previše toga za analizirati i razmišljati.
Pronašla se u umjetnosti, odnosno crtanju mandala koje obiluju bojama i pravilnim oblicima, koje Ivoni bruse živce, ali joj i stvaraju ugodu jer se isključi iz ovog života kad joj treba odmor od svakodnevnih aktivnosti.
Unatoč tome, najviše ju veseli kad izradi nešto za sebi blisku osobu.
Kroz tu mandalu uspijeva pokazati koliko poznaje osobu, a i koliko joj je intuicija jaka jer uvijek nacrta ono što ljudi žele, a da ni sami ne znaju koliko.
Crta po zidovima, platnima, izrađuje bookmarkere, prilagođava se željama ljudi, te zahvaljujući svojim vještinama svaki put dočarati ono što su ljudi zamislili.
Želja za umjetnošću, znanjem i novim tehnikama vode ju na razne tečajeve, pa tako završava tečaj ilustracije, a sigurna sam da neće stati na tome.
Ukoliko se odlučite za crtež, budite sigurni da ćete dobiti detaljan tumač mandala, osobu kojoj su vaše želje zakon, a i osobu koja će dati sve od sebe da to ispuni!
To možete provjeriti na njezinoj Instagram stranici: Studio Mandala
Zovem se Nikol-Antonija Ercegović, što znači da sam povremeno Nikol, povremeno Antonija. Riba sam po horoskopu, imam 28 godina i još uvijek nisam otkrila smisao života, zašto sam na zemlji, a još manje tajne svemira. Pri tome ne mislim na znanstveni pristup otkrivanja crnih rupa, već zašto sam tu gdje jesam i kako se izvući iz ove matrice posla i života, bez da me strah obuzme i da ne mislim da će to biti propast i kraj svijeta kojeg poznajem.
Svjesna sam da je to moja komfor zona, ali barem ju pokušavam osvijestiti. Kao dio svoje borbe protiv svakodnevice, poslala sam svoj tekst na Amazonke u nadi da će mi se javiti što i jesu (hvala im na tome). Ne bih nikad rekla da će biti tako s obzirom na to da su mi zadaćnice iz osnovne škole, nakon pregleda, učiteljice bile žarko crvene od ispravka grešaka i sadržaja koji nema svoj početak, a ni kraj. Tako sam i tu završila, svoje misli sam pokušala povezati u neku cjelinu, a ljudi me više nisu mogli slušati s teorijama i raznim analizama, pa sam tako počela pisati blog, a nakon nekog vremena poslala prijavu i eto me tu.
Inače sam krojačica, srednjoškolski ekonomist, ex (neostvareni) student socijalnog rada i sad radim u računovodstvu. Što ću kad sam svestrana, ah takva sam. Neodoljiva analitičarka ( ne znanstvenica, neću to ponavljati )
P.s. jako volim životinje, imam psa Rudija (ovim putem ga pozdravljam) obožavam igrati igrice, čitati knjige, voziti se tramvajem jer tad najviše pročitam knjiga, hranu, gledati romantične filmove i serije, zapravo volim i serije s dobrom akcijom, krvi i ubojstvima. Jakopunovolimsvoj kauč.