Odjeci vremena…

Znaš…

moj je red!
Čuješ li me? Moj red…
da te nezainteresirano odbacim.
Poput stare igračke.
Poput lutke, koja me više ne zabavlja.

Da glumim.
Hladnu i neuhvatljivu.
Gaduru ako baš hoćeš.
Ako to trebaš imenovati.
Došlo je vrijeme da…
gazim obećanja i kršim dogovore.
Onako kako si me ti naučio.

Da te boli, sve što je mene boljelo.
Da te lomi, sve što je mene slamalo.
Da te ubije, kao što je ubilo… nas.

Neki baner

Moraš naučiti.
Moraš osjetiti zvuk vlastitog srca,
kako se pretvara u prah.

Onaj zvuk loma.
Glasan odjek u tišini vlastite nemoći.

Ponos ubija ljubavi moja.
I drobi, sve ono ljudsko u tebi.
A vrijeme… ono tako brzo leti.
A prošlost… se mijenjat’ ne može.

Možda shvatiš.
Svoju grešku.
Svoje zablude.
Svoje… kako god ti zoveš taj svoj pakao.

Možda ponešto ispraviš, ali znaj…
više nikada, ništa, neće biti isto.

Zovi to karmom il’ osvetom.
Proklinji me ili padaj na koljena.
Volim te, ali ništa me ne može prisiliti…

Čuješ li? Baš ništa.

Da ponovno budem slaba.
Tvoja i ranjiva.

Amalka Štuka

Neki baner