Prve nam ljubavi često udare o glavu. Rijetko se dogodi kao u bajkama „… i živjeli su sretno do kraja života…“
Dajemo se iz nekih kuteva koje kasnije ipak odlučimo zvati našima ili se pak ne dajemo, ali smo u tim odnosima čisto iz nekih drugih razloga koji s vremenom postanu toliko nepoznati pa zaključimo kako smo oduzimali vrijeme drugoj strani ili sebi samima.
Ipak, ne shvatimo problematike prvih ljubavi sami od sebe. Bude tu i dna, i labirinata, i vodopada uz srčanu borbu popravljanja stvari, pa bude i one magle u kojima se zapitamo pa gdje smo to i kuda idemo?
Oni koji nas izvlače na površinu uz bljeskove
Oni neki između s kojima se ništa ne može konkretizirati. To su oni i one koje nam daju lekcije, a opet ostavljaju prostor mašti jer nisu ni krivi, ni dužni, a opet su tako poučni.
Možda ćemo se malo i zaljubiti, ali ćemo to nijekati, odgađati i gurati pod tepih odlučni u tome da ne proživimo nešto poput prve ljubavi još jednom.
Navode na odrastanje, a ne hrane. Um će ih osjetiti, više nego će ih riječi moći objasniti. Pojave se kad nam baš nitko ne treba, a uz njih shvatimo što nam treba.
Nestanu kad obave svoju misiju
Ne zadržavaju se. U trenutku prisutnosti istovremeno izazivaju mir i nemir, a kako vrijeme odmiče shvatimo da postajemo neka bolja verzija sebe. Ostaju kao mit, a stvarni su.
Zakorače i iskorače u život bez neki posljedica. I nakon toga znamo… dođe netko s kime je sve jednostavno i jasno, a opet s dozom oblaka. Imamo najljepše od prve ljubavi i najmudrije od onih koji se pojave negdje između krivih i pravih.
Vodenjačica koja gleda svijet drugačijim očima.
U slobodno vrijeme bavi se različitim aktivnostima. Jedna od njih je i pisanje.
