Pa kako ti nije dosadno?

U vrijeme vladavine nepoznatog virusa, „normalan“ život i svakodnevno kretanje nam je uskraćeno, radna mjesta su nam zamrznuli i svakoga ili bar većinu zaposlenika stavili na čekanje. Ne znamo do kada će trajati to čekanje i kad ćemo se moći vratiti uobičajenoj svakodnevici i mnogima bi vjerojatno po mišljenju okoline trebalo biti dosadno jer se kao ništa ne radi i narodski rečeno ne znamo što bismo i gdje sa sobom..

Mislim da nam može biti dosadno uvijek bez obzira imamo li posao, obitelj, vlada li virus ili ne vlada, uvijek je sve do nas i na nama.

Kad život želimo unaprijediti na svim njegovim poljima, nikada nam nije dosadno. Život nam postaje toliko sadržajan i smislen, jedino čega nam ponestane je vremena jer u žaru da sve odradimo na svoje maksimalno zadovoljstvo ne stignemo sve odraditi u zacrtanim trenucima. Čini li vam se poznato?

Dosada je stanje uma i duha

Kad život postane neizmjerna radost i ispunjenje, svaki dan ispunjen trenucima vlastitih djela i truda, kad se žar za učenjem novih znanja reflektira kroz iskren osmijeh i plemenitu pomoć drugome bez pozadinskog kalkuliranja tada se ovo pitanje smatra neprikladnim, suvišnim i sirovim.

Toliko vještina nam se nude na pladnju. Odjednom imamo vremena za sve što smo odavno željeli i još uvijek vjerojatno želimo. Možemo naučiti kuhati predivna jela, naučiti neki novi strani jezik, naučiti se kako biti human. Možemo pročitati novu knjigu, urediti prostor gdje boravimo, naučiti plesati, naučiti igrati nove društvene igre. Možemo upoznati bolje sebe, upoznati susjede koje možda dosad nismo ni primjećivali, naučiti voljeti…

Neki baner

Pregršt novih prelijepih vještina i znanja možemo usvojiti, ali trebamo ih dovoljno željeti naučiti.

Sve se uvijek i svodi na sposobnost realizacije želje, jer su pričati svi sposobni ali rijetki to uistinu žele ostvariti.

Vjerojatno zato i postavljaju pitanje jer je zasukati rukave narodski rečeno u ovom slučaju prezahtjevno. A to se i ne mjeri se kreditnom zaduženošću uz pritisak da novac moramo svakodnevno zaraditi inače je sve ostalo traćenje vremena.

Humanost

Ipak bih izdvojila jednu vještinu koja bi nam svima bila jako potrebna i koju bismo baš sad trebali usvojiti ako dosad nismo, a to je humanost.

Vremena napretek a potrebnih beskonačno mnogo. Nema velikog štrebanja niti velikog fizičkog napora, nije ovo onaj trenutak u kojoj snaga klade valja.
Ovo je moment snage srca i duše koja ne postavlja pitanja drugima o trošenju vremena. Nego, daje odgovor na sva pitanja srca i duše koja su neizgovorena a tako primjetna i vidljiva u očima drugih.

Odgovara na pitanje odgovornosti prema svome životu i svih sudionika u njemu a posebno onih najbližih, koje treba svemu ovome naučiti i pustiti osnažene i mudre u svijet.

Postanimo humani i žrtvujmo svoje slobodno vrijeme za pomoć neznancu u potrebi bez očekivanja protuusluge. Potrčimo u zagrljaj nemoćnome bez traženja nagrade za volontiranje i prestanimo misliti da smo strašno bogati ako nam se dogode neki „važni“ ljudi ili osobe u životu.

Prava humanost se stječe vlastitim rastom i radom a na svoju i korist najbližih u ovakvim i sličnim vremenima.

I ne, humanisti sigurno ne postavljaju pitanje drugima je l’ im dosadno u životu, jer odjednom imaju vremena na pretek? Jednostavno tko su oni da ga postavljaju?

Ljudi koji su humani, ili koji se uče humanosti, svoje vrijeme pažljivo provode i koriste. Čine to s vjerom, gledaju sebe i oko sebe s ciljem da sebi i nekome u potrebi, danas olakšaju život. I da time ukažu na sve njegove blagodati, radeći ponizno i čvrsto vjerujući u dobar ishod.

I vjerujte njima, dosada nikada ne svrati ali sreća i ljubav zauvijek nastane njihova srca i domove.

Najbolji mogući stanari zar ne?!

Neki baner