Pavle 7…

Znao je da je ovo period koji mora proći, period koji će ga ojačati bez obzira na to što je daleko od doma, daleko od onoga što mu je pružalo sigurnost i mir. Znao je da će upoznati novu kulturu, novu tradiciju i koliko god bilo teško, stiče iskustvo za cijeli život. Znao je da će jednoga dana, taman to bilo i dan prije njegove smrti, kada bude podnosio zemaljski raport svećeniku za uživanje nebeskog dobra, morati progovoriti.
Tada će ispričati sve ovo, nadajući se, da će netko zapamtiti.
Bio je primjer discipliniranoga i poslušnoga vojnika. Već davno su sve pridošlice odvojili, a Pavle je bio u najvećem razredu, razredu koji služi na primjer drugima. Bio je najbolji u pucanju, mjerenju udaljenosti, pucanju topovima, bio je i najbolji u privlačenju pažnje.
Visok, ošišan, u najboljem vojničkom odijelu. Izgledao je kao general, a ne kao običan pripravnik.
Odavno je primjetio da gospođa Hüller, žena pukovnika Hüllera, baca oko na njega i bilo je samo pitanje vremena kada će se ubaciti u igru. Već je bio odlučio da će i pristati jer nikada nije imao odnos sa ženom. Ona je znala da će on šutjeti, a on je znao da će i ona, bez obzira što se ne zaustavlja, također šutjeti.
Hüller je otišao na kraljev dvor i javio supruzi da ga neće pustiti dva dana, ako ne i više, a ona je odmah bacila karte na stol i započela sa svojim velikim planom. Pozvala je u zapovijedni centar i zamolila portira da joj pošalje Pavla, pošto su joj neki dokumenti pali iza ormara, pa da joj ga pomogne pomaknuti. Pavle je već legao u svoj vojnički krevet, čekajući da se i ostali smjeste, jer je ostalo 10 minita do gašenja svijetla.
– “Pavle, imaš tri minute da se javiš u centar!”, zaorio se glas onoga vojnika što je bio veza za vojnike sa Balkana.
U tom trenutku, svi su digli glave gledajući tu spretnost oblačenja, na kojoj su mu zavidjeli i neki visoki činovi. Dok su neki još tražili prostor da ga vide, on je već bio na vratima, idući ka centru. Primivši naređenje, s korakom naprijed, a dva natrag, išao je ka stanu gospođe Hüller, koji je bio odmah do centra. Razmišljao je o tome je li možda sve umislio. Pozvonio je na vrata. Vrata su se otvorila, a na njima je bila gospođa Hüller, koja je na sebi imala samo crne čipkane gaćice.
Njene grudi su bile čvrste, a bradavice su uspravno stale, čekajući da je ovaj momak uzme i najbolje što može, iskoristi. Uzela ga je za ruku, povela prema sobi, a on je samo zatvorio vrata, prateći je u stopu. Nije mu ništa trebalo govoriti. Kada se okrenula, on ju je samo strasno poljubio i počeo se skidati. Njena leđa okrenuo je sebi i ližući joj vrat, polako stizao do uha, istovremeno uvlačeći ruku u njene gaćice. Ne samo da ju je uzeo, nego je iskoristio on nju, pokazujući da je obratno.
Njenom oduševljenju nije bilo kraja i ovo je bila uvertira u mnoge noći i dane što će provesti zajedno, sve do trenutka kada dođe vrijeme rastanka. Probudili su se uzimajući jedno drugo za doručak.
Ovaj put je to bilo mnogo perverznije i Pavle je u svakom trenutku uživao. Obukao je svoje odijelo i pošao put vojarne, sabirući u glavi svaki proživljen trenutak.
Ante Luburić
Neki baner