Pismo nečijoj kćeri

Čula sam majku kako priča kćeri…

Što nisi

Započet ću sa svim onim što mi nisi. Nisi moje najveće postignuće ni uspjeh. Svoja si kreacija. Nisi moje vlasništvo. Nisi moje nasljeđe. Nisi moja imovina. Nisi moje nasljeđe u imovini. Nisi moje obilježje, medalja ni izložbeni primjerak. Nisi moj produžetak. Ne mogu reći ni da si moj smisao.

To bi značilo da sam prije tebe živjela bez smisla. I da te rodila osoba bez smisla s ciljem da joj ti budeš smisao. A, to nije istina. Nisi moja navezanost. Ne stavljam na tebe teret svoje sreće i ispunjenosti. Što ne znači da nisi moja sreća. To samo znači da živiš za svoju sreću, a ne moju. Nisi moj kanal za ispunjavanje osobnih praznina. Nisi moj projekt za ostvarenje neispunjenih snova.

Što jesi

Sloboda si postojanja. Darovan ti je Život, a ja sam samo netko tko je imao privilegiju sudjelovati u tome. Od tebe i mene veći je sam Život. Zapamti to dobro. U teškim trenucima, ta misao će te uzemljiti.

Šira slika potrebna je za bivanje i suživot s drugima. Ljubav prema Životu neka ti bude prva ljubav. I neka te odrastanje ne odvuče od te ljubavi. Život si za sebe. Sve što jesi, što ćeš biti i što si bila – potpuno je u tvojim rukama. Ne dozvoli da te uvjere u drugačije. Nije potrebno da postaneš netko ili učiniš nešto kako bi se itko ponosio tobom. Ja se već ponosim.

Ponosi se i ti. Bez obzira na tuđa vrednovanja. Samim rođenjem i pravom na život, pripisana ti je neizreciva jedinstvena vrijednost. Ne dopusti da te uhvate u zamku kako istu tu vrijednost moraš dokazivati. Došla si na svijet istraživati. Sebe i svijet. Donosit ćeš izbore. Upoznat ćeš odgovornost. Ne dozvoli da itko drugi više od tebe utječe na tvoje odluke. Pa ni najbliži. Floskulu „slijedi svoje snove“ pretvori u svoju nakanu. A, i ne moraš.

Samo nauči razliku između življenja i preživljavanja. Pažljivo s očekivanjima. Ne dovedi se ni u situacije u kojima druge kriviš za svoje okolnosti. Pa ni roditelje. Da, sigurno griješe. Ali, nisu odgovorni. Ti imaš mogućnosti, ti imaš slobodu izbora. I to je odgovornost. Možda, ili sigurno, ćeš i ti griješiti. Ali, s godinama, shvatit ćeš da greške i ne postoje. Postoje samo škole.

Ne dozvoli…

Ne dozvoli da te napusti dječja neustrašivost, hrabrost i svojeglavost. Trebat će ti u kasnim godinama. Ne dozvoli da izgubiš iskrenost koju imaš sama sa sobom. Ono kad nitko drugi ne čuje i ne gleda. U tim trenucima gradiš se i sastavljaš. Suočavanje sa sobom najvažniji je dio puta. Ne uvjeravaj se u tuđe istine, već prihvati svoje. Koliko god se ne uklapaju među tuđe. Ne traži pripadnost jer već pripadaš. Pripadaš sebi.

Glavni zadatak mene jest da njegujem slobodu s kojom si rođena. Ta sloboda, trebat će ti kasnije. Trebat će ti za sve kalupe, standarde i usmjeravanja s kojima ćeš se susretati. Ne poistovjećuj se s ulogama i identitetima koji će biti dio tvog puta. Kći, djevojka, žena, supruga ili majka. Bilo kakve titule ne poistovjećuj sa sobom.

Ne budi rob titualama. Promijeni kronologiju ako želiš. Promijeni redoslijed. Izbaci što ne želiš. Stvaraj svoje vizije.

Slušat ćeš, govorit će ti…

Budući da si ženskog roda, slušat ćeš puno o ljepoti. Govorit će ti puno o moranju i trebanju. Ali, ti ćeš znati da su na tvom rodnom listu upisane vrijednost i ljepota, i nećeš osjećati ništa manje od toga. Neovisno o prosudbi tuđih očiju. Govorit će ti puno o putovanjima i mjestima koja te mijenjaju.

Putovat ćeš, vidjet ćeš. Ono što želim da znaš, a što je važnije čak i od putovanja oko svijeta – jest putovanje koje imaš unutar same sebe. Na to putovanje ne zaboravi i pobrini se da bude ugodno. U tom putovanju kriju se spoznaje i istine koje će te voditi. Slušat ćeš puno i o pristancima, što ti priliči, a što ne.

Zato je vrlo važno da, s punim pravom, izgovaraš ne kad je ne. Svjedočit ćeš možda prikazima i primjerima koji uvjerljivo pokazuju što ljubav nije. Stoga, ne odustaj od one prve, dječje, nevine (i prema drugima, naivne) vizije ljubavi. Kad ju netko probudi u tebi, budi spremna dati je bez predumišljaja. Bez kalkulacija i bez proračuna.

Ishod je uvijek neizvjestan. Ljubav, bol. Sreća, tuga. Kakav god da jest, oblikovat će te u bogatije biće. Znaj da je ljubav neiscrpan izvor. Vjeruj u to. Znaj i da cjelina ne traži polovice. Znaj da si cjelina.

Vjeruj…u radost

Pažljivo biraj i u što vjeruješ. Vjerovanja lako postanu najveći zatvori na slobodi i tamnice na svjetlu. Preispituj se svakodnevno. Mijenjaj se stalno. Promjena ti je dozvoljena. Svaki tren prilika je za nju. Neka ti kompas bude tvoj dobar osjećaj. Razumij sebe i razumijet ćeš i druge ljude. Biraj namjere koje ti služe, i pritom ne štete drugima.

Ne gubi širu sliku ni kad se izgubiš po putu. Tvoja osobna stvarnost neka ne bude veća od te šire slike. U svoj svojoj hrabrosti i veličanstvenosti, zadrži tu poniznost. Zadrži po putu onu jednostavnost s početka. Njeguj radost. Pleši i usudi se. Neka te strah štiti, a hrabrost vodi.

Učite od svoje djece

Kao da je premalo riječi, a previše toga što bi se sve moglo reći. Da. Čula sam majku kako priča kćeri. Ili? Ili je to kći koja piše majkama i roditeljima? Pa zar ne leže upravo u djeci zaboravljene istine i jednostavnosti? Premalo ih se sluša. A, svi smo nečija djeca. Nekad i to zaboravimo. Ali, kako bi se netko tko sam nije roditelj mogao uopće usuditi progovoriti o tome? Ja pak ne mogu zamisliti nikog boljeg da odgovara na pitanje kako biti dobar ili bolji roditelj – od nečijeg djeteta.