Nekad ti se učini da znaš odgovore na sva pitanja. Bahato uzimaš život, kao udah. Svojataš ga, dobro ga prožvačeš i ispljuneš. I sve tako igraš kolo s njim, kao ruski rulet, dok jednom ne dobiješ metak u čelo.
Bam. Game over.
Noćas ću to učiniti. Nemam više izgovora i dovoljno sam izigravala kukavicu. Noćas ću se suočiti s prljavom mašinerijom same sebe i završiti ovu priču. Svoju priču.
Plan je gotov. Nema uzmicanja. Nema dvoumljenja. Čekam samo da se pogase svijetla i da svi utonu u san, samo jedan od snova u nizu.
I tebi sam jebeni, voljeni moronu napisala pismo. Sve sam ti rekla. Sve što mi je na duši. I koliko te prezirem i volim. Jebi se. Budi negdje sretan, odrasti konačno. Prihvati sebe i svijet, napravi nešto od sebe. Odjebi sa spikama o onome šta bi trebalo i što očekuješ.
Uglavnom jebi se. To je sve što ću reći. Dovoljno je. U te dvije riječi stane sva moja ljutnja i inat i opsesija prema tebi.
A vi drugi, vama ne želim ni toliko. Pa odgonetnite koliko ste mi bitni. Koliko je pod noktom crno. Ionako ste oduvijek govorili da sam sebično, razmaženo derište, pa si sad možete okinuti aplauz. Eto bili ste u pravu. Zaplešite. Nek vas prate mrtvačke trube.
Zamislite me ovako sivkasto blijedu u sanduku. Fino ste me namazali da mi sakrijete pjege. Posložili ste me, ruke prekrižene na trbuhu, izgledam kao lutka. Nadvijate se nad mene i plačete. Urličete. Netko se baca. Osjetim dah na licu i zadah. Iritantni ste. Nemate dostojanstva ni u smrti. A i vi ste već mrtvi kao i ja.
Crkneš onog dana kad se rodiš, samo to odbijaš shvatiti.
Krivo ste mi namjestili jastuk i žulja me pod potiljkom i sad ću cijelu jebenu vječnost trunuti, dok me crvi izjedaju, s ukočenim vratom i bez mogućnosti da se pomaknem. Koji moron stavlja uopće jastuke u mrtvački sanduk? Šta će ti jastuk kad krepaš? Taj cijeli crni cirkus ionako je samo za ove relativno žive koji nikako da prihvate da je to kraj. Nema više. Neću ustati i opsovati zbog ukočenog vrata. Ništa se ne može promijeniti.
Cijela ta ceremonija i pop piskutavog glasa su za ove babe koje su me silno voljele pa mi nosale čokolade i štipale mi obraze kao da sam krpena lutka. Pop priča o vječnom životu a ja osjećam kako me steže ta čipkasta halja koju ste mi navukli, da me ispratite ko jebenu princezu.
Šta ste me tako nakitili? Tko će se diviti čipki? Crvi? Njima je samo da se dobro najedu. Ovaj ne prestaje sipati „Božju mudrost i ljubav“, ali ja ne vidim bijelo svijetlo na kraju tunela. Ni tunela nema, a kamoli anđela i aureola. Ničeg nema.
Osjetim samo kako cvile muževi koji podižu sanduk, osjećam da me spuštaju i čujem zvukove koji se udaljavaju dok sipanje zemlje čini ovaj sanduk teškim i smrad same sebe dok se raspadam.
Netko je vrisnuo. Pop je rekao – amen.
Otvaram oči. Jebeno, prespavala sam još jednu priliku. U kurac.
To be continued…
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!