Početak našeg oslobađanja od ograničenja počinje na razini duše

Ono što nas dijeli od nas samih smo mi sami, naše suptilnije razine nemaju prostora dok branimo na svjesnoj razini sve ono kroz što sebe definiramo. Zajedništvo među ljudima kreće od nas samih – prihvaćanje stvarnog sebe, kada do toga dođemo padaju ograničenja, a otvara se prostor za povezivanje s drugima. Redefinicija onoga što jesmo dovodi do promjene naše refleksije.

Unutar svijeta u kojem živimo postoji bezbroj realnosti. Bezbroj. Neke od njih vidljive su golim okom.

Koliko toga možemo vidjeti? Onoliko s koliko smo usklađeni. Naša vibracija određena je našim emocijama, a emocije stanjem naše duše, programima, navikama i usađenim idealima.

Svaki naš ideal proizašao je iz nekog našeg programa. No, kada bi nas netko pitao zašto imamo određeni ideal većina ne bi znala odgovor na to pitanje. Svelo bi se na ono: “Ja tako smatram” ili na “To je moj stav”. No, što je ustvari stav? Ništa drugo nego zbroj svega gore nabrojanog.

Bezbroj realnosti, bezbroj refleksija

Svaka realnost, od onih bezbroj, ima svoja ograničenja. I kao što ulje pliva na vodi, tako se ni dvije realnosti (dva različita života, ako pričamo o realnostima u trodimenzionalnoj vibraciji) ne mogu zaista povezati dok ta ograničenja postoje.

Neki baner

Ova ograničenja su unutar nas samih.

Sloboda počinje od duše

Gdje počinje sloboda, a završavaju ograničenja? Odgovor na ovo pitanje i je i nije jednostavan. Početak našeg oslobađanja od ograničenja počinje na razini naše duše. Osloboditi dušu može samo Izvor, u skladu s dogovorom s dušom. Za to postoji i tehnika Soul Readinga.

Vibracija realnosti u kojoj se pojedina duša nalazi određuje naš put u danom životu. Dok na ovoj najsuptilnijoj razini nismo slobodni od ograničenja, ni naša svjesna razina nema prostora za promjenu.

Ipak, uklanjanjem ograničenja na ovoj razini ne možemo ukloniti sve ono kroz što sebe definiramo. Dok se (nesvjesno) držimo naše slike o sebi samima ne dajemo prostora ni duši da sebe izrazi. Iz ovog kuta gledano naš svijet ostaje limitiran starim okvirima koje smo gradili učeći kroz dualnost.

U manjku boljeg izraza služimo se riječju dualnost koju ovdje možemo definirati kao svojevrsnu ravnotežu – ako postoji u našem svijetu ono dobro – mora postojati i ono loše. To zaista je tako, dok naša duša ne donese odluku da nema više potrebu učiti o sebi kroz takva iskustva.

Rad na sebi, ulazak u Sjenu

Tada kreće “rad na sebi”. Taj rad obuhvaća osvještavanje svega onoga što nismo, osvještavanje naših osobnih ograničenja.

Ta ograničenja nas na osobnoj razini dijele od naših stvarnih potreba i osobnosti, a refleksija toga su naši odnosi, okolina i uvjeti u kojima živimo.

Kako iznutra, tako izvana

Ono što nas dijeli od nas samih smo mi sami, naše suptilnije razine nemaju prostora dok branimo na svjesnoj razini sve ono kroz što sebe definiramo. Promjena okoline i vanjskih faktora ne mijenja naše unutarnje stanje. Očekivati da će u drugačijoj zemlji narasti drugačija biljka od istog sjemena je nerealno.

Možda neće uspjeti narasti, možda neće rasti jednako kao u zemlji koja joj je prirodna, ali druga biljka od istog sjemena narasti ne može.

Zajedništvo među ljudima kreće od nas samih – prihvaćanjem stvarnog sebe.

Kada do toga dođemo, padaju ograničenja, a otvara se prostor za povezivanje s drugima.

Redefinicija onoga što jesmo dovodi do promjene naše refleksije.

Dagmar Ivas / atma

Neki baner