I kad sam već pomislila da su prve dječje bolesti iza nas i da je Jurica napokon pohvatao konce, desila se “čestitka” od porezne!
– Što je ovo?
– Koje?
– Vidi ovo! Porezna prijeti da će blokirati račun!
– Hm da, to redovito rade ako im duguješ…
– I što sad? Pa nismo još naplatili ono što smo radili!
– Porezna misli da to nije njen problem.
– A čiji je?
– Izgleda mi kao da je tvoj.
– Kako? Ne mogu im ništa platiti dok ne naplatim ono što sam radio.
– Jurica, jesi ti pročitao zakone prema kojima posluješ?
– Kakve sad zakone? Ja sam keramičar!
– Hm, ti si bio samo keramičar dok si bio radnik, a sada si i poduzetnik i keramičar. To su ti dvije različite stvari.
– Ma o čemu ti pričaš?
– Registrirao si firmu i tako postao poduzetnik. Poduzetnik mora znati i razumjeti zakone prema kojima je dužan poslovati. Dakle, da si se potrudio pronaći, pročitati i razumjeti pravila igre prema kojima moraš igrati, danas bi znao zašto si dobio čestitku od porezne. Nego, da vidimo u čemu je problem?
– Problem je u tome što moram platiti državi, a nisam još naplatio.
– Jesi napisao fakturu za posao koji si radio?
– Jesam.
– Zašto nisi dobio novac?
– Pa dobit ću, nisu mi još platili.
– Kad će platiti?
– A ne znam…bilo mi je nezgodno pitati.
– Aha…odradio si posao i bilo te sram tražiti da ti plate?!
– Ma to su mi poznanici, pa mi je bilo nezgodno.
– Ok Jurice, pretpostavljam onda da ti je zgodno da ti žiroračun bude malo blokiran ili ćeš firmi posuditi svoj privatni novac da se plati dug poreznoj.
– Ma ne mogu, nemam prebite kune!
– Kako to misliš?
– Tako! Kupio sam ljepilo za pločice da odradim posao i nisam imao da isplatim plaće.
– Zašto nisi tražio avans?
– Pa nisam…
– Bilo ti je nezgodno, ha?
– Pa da…
– A jesi potpisao s njima neki ugovor?
– Ma ne, znam ih…
– Jurica ovo je posao, ovo nije tvoja privatna prčija! Ti si direktor! Tvoja dužnost je da štitiš interes firme!
– Ne deri se! Sve sam napravio kako treba! Kvalitetno i precizno sam popločio sve što su htjeli.
– To si napravio kao keramičar! Što si napravio kao direktor??
– Pa najvažnije je da kvalitetno i brzo odradim posao!
– Da kad si radnik, ali sada nisi samo radnik! Direktor se mora pobrinuti da nađe posao i kvalitetno ga ugovori. Kako si ti ugovorio taj posao?
– Dali smo si ruke! Kad napravim posao, platit će mi.
– Tako to ide na sajmištu! Viđeno, kupljeno, evo ruke i svatko sebi! Ti ne radiš na placu!
– A što sam trebao?? Platiti odvjetnika da mi napiše ugovore na 10 stranica?!
– Možda, ali mogao si i zaposliti nekog tko je stručan za ugovaranje poslova, pa bi se taj pobrinuo da novac od odrađenog posla imaš na vrijeme na žiroračunu, ne bi te ganjala porezna, isplatio bi plaću na vrijeme i ne bi potrošio firmine novce za ljepilo za koje ne znaš hoće ti i kada biti plaćeno.
– Kako bi plaćao još i direktora, a ni za sebe nemam?!
– Pa jbga Jurica! Zamisli obrnutu situaciju. Da si ti stručnjak za poduzetništvo, ali ne znaš postavljati pločice, ti bi besprijekorno ugovorio posao, popratio bi sve s potrebnom dokumentacijom, ugovorio plaćanje i onda nabacao pločice po podu bez dovoljno ljepila, bez vaservage i bez rezača za pločice.
– Ma jbote! Ne možeš to raditi tako! Postoje pravila struke i moraš ih se držati ako si keramičar!
– Moj Jurica, postoje i pravila poduzetništva, moraš ih znati ili naučiti ako ne znaš i moraš ih se držati! Ti, koliko vidim, ništa o tome ne znaš i uopće nisi zabrinut zbog toga. Da skratim, ti si u svojoj firmi jedina i najveća štetočina! Bojkotiraš svoje poslovanje i proizvodiš si probleme.
– Hoćeš reći da sam ja kriv što mi nisu platili posao, što sam kupio ljepilo pa sad nemam za plaću, što država prijeti, što sam sam postavio 300 kvadrata pločica jer mi dvojica nisu došla na posao zato što im nisam isplatio plaću? Za sve sam ja kriv??
– Da! Nisi dobro ugovorio posao, nisi osigurao novac za materijal, nisi osigurao radnicima plaću i nisi platio obaveze državi. Hoćeš pohvalnicu za sva ta sranja koja si napravio?
– Ti stvarno imaš gadnu jezičinu!
– Znam, ona mi treba zato što radim s ljudima poput tebe!
– A što meni fali?
– Poslovno gledano, sredina i oba kraja! Neuk si, a pun samopouzdanja! Ne znaš uopće što radiš, ali uvjeren si da to radiš najbolje na svijetu!
– Fino! Umoran sam kao konj, u džepu nemam ni kune, država me goni za poreze, radnici za plaću, a ti umjesto da pokažeš malo suosjećajnosti, ti me pljuješ!
– Tebi ne treba moja suosjećajnost, tebi treba znanje koje nemaš!
Jurica boluje od tipičnih balkanskih boljki, od kojih boluje veliki broj domaćih poduzetnika. Oni kao i Jurica, samopouzdano vode svoje firme iako nemaju pojma o poduzetništvu, nisu skloni učenju, ne brine ih vlastito neznanje i uvjereni su da je netko drugi kriv za njihove poslovne neuspjehe.
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.
