Pokušati ili odustati?

Čvrsto sam uvjerena da se sve u životu dešava s razlogom. Poput domino efekta, jedan događaj uvjetuje drugi. I, tako nizom nekih čudnih događanja, našli smo se. Nepoznati pred drugima, nepoznati pred sobom, ipak smo se sreli. Riječ po riječ, vrata su se otvarala.

Zar postoji netko tko te toliko razumije, otvara ti vidike i hrabri pri svakom koraku? Zar je moguće da nađeš nekoga tko nikada sebe ne stavlja na prvo mjesto, nego usprkos svemu, brine o tebi? Strpljivo čekajući, unaprijed zna da ću nadvladati samu sebe i opet doći njemu. Mislila sam da takvi ljudi ne postoje, sve dok nisam srela njega.

Znate one vitezove iz prošlosti…one koji bez problema upućuju komplimente, svakodnevno, čak uživajući u tome? To nisu samo komplimenti o ljepoti, o izgledu, boji očiju, nego divljenje stvarima koji činite. Divljenje svim vašim uspjesima, velikim i malim, divljenje vašoj osobnosti, baš takvoj kakvoj jeste. Da, takav čovjek zaista postoji. I ja se divim njemu.

Bilo bi savršeno kad bih i sama bila barem upola kao on, ali nisam. Previše padova, previše boli, razočaranja i gubitaka je nepovratno oštetilo moje vjerovanje. Više od svega bih voljela zaboraviti prošlost i krenuti naprijed, u korak s njim. Ali, što ako vrijeme pokaže da on nije takav kakvim se čini? Ali, što ako opet izgubim? Ali, što ako je on poput drugih, a ja samo jedna u nizu? Ali, što ako….

Možeš si postavljati bezbroj pitanja, ali nećeš naći odgovor ako ne pokušaš. Ponekad moraš riskirati. Drugačije ne možeš krenuti naprijed, ne možeš živjeti, nego samo preživljavati.