Bojim se doći pred vrata ljubavi,
kažu: ne prima nepozvanog gosta.
Željela bih prijeći na drugu obalu,
ali moja rijeka nema mosta.
U svitanje zore želim dočekati
da se desi nešto posve novo,
ali nijedno jutro ne mijenja ništa,
ostaje isto i posljednje slovo.
Uvijek se okreću iste stranice,
isti ljudi, iste riječi kroje,
kao da je vrijeme prestalo teći,
kao da i kazaljke sata stoje.
No život ipak nekako prolazi,
mada, bolje da je i on stao,
sve je besmisleno, sve mi je uzeo,
a da to boli, sigurno je znao.
Zato ne dolazim pred vrata ljubavi,
pokucati, mene je strah,
ta zašto da uopće pokušavam ući,
kad sam pred njom samo prosjak.
Božana Ćosić
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!