Kako mi nije bila namjera da uvrijedim prosječnog Bošnjaka, tako nemam namjeru ni da uvrijedim prosječnog Srbina. Ali razmišljala sam, ipak ne ide da preskačem?! Makar malo kad sam već počela da „metem“.
Dakle prosječan Srbin… Prosječnog Srbina „zabolje“ za sarajevski doček Nove godine. Bez alkohola! Uostalom, prosječan Srbin ne voli Sarajevo. U Sarajevu mora da jede bosanske ćevape, bosanske sarme, bosanski lonac, ćufte, japrak, đulbaštiju, a ako još poslužite s tim i kefir, pa mislim stvarno… Zamislite samo koliki je to udar na srpstvo. I to preko želuca. Kao da prosječan Srbin ne zna koliko time bošnjaštva i turcizama unosi u sebe. Isti problem ima i prosječan Hrvat, ali to ne zna, zauzet je borbom za „neovisne“ kladionice. Predlažem da se meni preimenuje u jelovnik, da bude štampan ćirilicom, i više svinjetine, molim! A što se tiče „umjetnika“, pa bar je poznato da kod Srba i prosječni političari znaju da pjevaju. A tek ovi na malo većim pozicijama! Imaju poseban repertoar za proteste i svadbe. Ono kad pjesma ponese, pa se zapuca zbog mladenaca. Jer ipak, kod prosječnog Srbina se ponekad probudi sumnja da bi im neko nešto, možda, mogao, ali oni samo zapjevaju. I infuzija srpstva uradi svoje.
A ustalom, jeste povezali sve!? Zašto bi prosječan Srbin volio takvo Sarajevo? Sarajevo nije njegovo. Ali jeste i Banja Luka i Beograd. Eeee, Beograd na vodi, pa prosječan Srbin ima čime da se ponosi. S tim da prosječan Srbin može samo da rezerviše kartu za Beograd, a velezdanje će samo sanjati ili punog srca posmatrati s nekog obližnjeg brda. Jer proječnom Srbinu treba više od 40 godina da bi kupio stan u istom. Ako se ne bude hranio. A uvijek je bolje biti ponosan i gladan, nego samo gladan. Zato će prosječan srpski političar, sa prosječnom srpskom platom, moći da prepiše neki lijep pogled na nekog od svoje daljnje rodbine. Ali ne smeta to prosječnog Srbina sve dok je njihov. Naravno da će ga ponovo zaokružiti.
Prosječan Srbin jedva čeka deveti januar, jer je on dio jednog od tri konstitutivna naroda i kao takav njegovo „PRVOnaSLAVLJE“ je sasvim legitimno. A to je i prilike da se zapjeva. A Sarajevu eto nek sad udiše svoju konstitutivnost. Prosječan Srbin će ti uvijek reći da je za Dejton. Republika je rođena. Bosanski jezik, a to ne postoji! Ali piše u Dejtonu! Jebo Dejton! Pri tome je prosječnom Srbinu iznimno važna čistoća njegovog jezika, prije svega od navale turcizam. Ali, izvinite, vaš jezik je pun turcizama. E VALA nije!, velikim slovima odgovara prosječan Srbin.
Prosječan Srbin će uvijek reći kako su muslimani Srbi, ali će sinu dati striktno naređenje da takvu „srpkinju“ ne želi u kući. (Možda ipak nije baš Srpkinja!?) Jer prosječan Srbin zna svoju historiju, zna da na onom grbu Kraljevine BiH nije bio ljiljan, zna da su Crkvu bosansku izmislili isključivo Bošnjaci, a zna bome i za Kosovo i Turke. To se ne oprašta. Pa iako muslimane smatra Srbima, negdje mu je na vrh glave da su to ipak Turci i da je poželjno, u svakoj situaciji, pomenuti im izdajničku majku. Pritom prosječan Srbin ne zna da je i on nekada bio mnogobožac, da promjeni vjeru i učenje, a ne izda nikoga. Prosječan Srbin ni ne zna koliko je samo običaja mnogobožačkih zadržao. To ne zna ni prosječan Bošnjak. Prosječan Srbin će ti raći da je u njegovoj kući Ilija Grašanin, (demon u očima Bošnjaka), obavezna literatura, jer prosječan Srbin ne zna šta to baš piše u „naravoučeniju“. Preskočio je onaj dio o punoj vjerskoj slobodi svih njenih građana. Prosječan Srbin uzima od Garašanina taman onoliko koliko mu se sviđa. (Nije kao od Dejtona)
Prosječan Srbin mrzi i Bošnjake i Hrvate. On voli Rusiju i Grčku. Pri tome, prosječan Srbin, kao ni prosječan Bošnjak, ne zna da Rusi nikada nisu mnogo pomagali Srbiju, a Grci nikako. Ne zna ni da su, ne tako davno, ti isti Rusi postavili vojsku na njihovu nekadašnju granicu. Ne zna prosječan Srbin da mu je katolička Evropa uvalila usta riječ pod kojom ni krađa tuđe imovine ne znači prosto krađa, nego investicija. Ruska investicija.
Ali lako ćete prepoznati, ako kojim slučajem naiđete na Srbina u Splitu dok ljetujete. Jer prosječan Srbin u Splitu šapuće. I sila se otopi na tolikom suncu. Izgleda da Srbija ipak nije do Pacifika. A bome ni do Jadrana. Zato će prosječan Srbin krenuti putem Crne Gore. Jesu separatisti, ali svoji smo – samo svoji, reći će ti prosječan Srbin.
Znam, znam… Sad kad ste pročitali nemojte naglas da govorite kako liči prosječnom Bošnjaku. To nikako nije poželjno.
(Fotografija je vlasništvo portala www.trojka.rs)
Ramiza Tibo
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
