Psihički odmor…

Nova godina – nove odluke! Dobro, kasnim nekih mjesec dana, ali naučili smo da nikada nije kasno.
Odlučila sam se povući sa facebooka. Prošlu godinu, s obzirom na mjesto gdje se nalazim, bila sam ovisna o njemu. Po par mjeseci, u četiri zida, bio mi je skoro pa jedino društvo. Televizor ne palim, jer svi američki filmovi sinkronizirani su na njemački, pa je to čista nakarada. Više si živčan, nego što si opušten dok gledaš, tako da sam od toga potpuno odustala. Dan već nekako izguram, jer stalno imam nešto za raditi.
Pauza mi je od 14:00-16:00, pa tad najviše volim da popijem kavu, ali ne sama, jer mi je nekako otužno. Tada mi opet facebook pravi društvo i tamo se većinom čujem sa svojima. Oko 20:00 kada završim s poslom, istuširam se, pripremim sve za doručak ujutro, nekada pogledam film preko laptopa, nekada slušam glazbu, nekada čitam, ali opet mi bude dosadno i opet se vratim na facebook. Rano ne znam i ne mogu da zaspim, da sam ne znam kako umorna, jednostavno mi ne ide. Navikla sam tijelo na 6-7 sati sna i mislim da je to svakako dovoljno.
Uskoro će Korizma, a evo, ja sam otpočela malo ranije s njom. Iskreno, u jednom momentu mi je svega bilo preko glave i samo sam odlučila da ga deaktiviram i da se maknem od svega i sviju, na neko vrijeme. Mogu vam reći, lijep je osjećaj i odličan psihički odmor. Vremena imam na pretek. Da šetam, rado bih, ali snijeg se pretvorio u led, pa neću da riskiram, s obzirom na činjenicu da sam pomalo smotana.
Kupila sam si par knjiga na njemačkom jeziku, jer sve one što sam si ponijela od kuće sam davno isčitala.
Malo je naporno čitati, s obzirom da pola riječi ne razumijem, ali prevodim si na google-u i tako se nadograđujem. Prije dvije večeri sam pogledala tri filma, bez da sam uzela mobitel u ruke. Bila sam u šoku! Pozitivnom šoku. Divno je kada ništa ne zvoni ili ne vibrira, kada imaš onaj potpuni mir i znaš da neće nitko da te poremeti. Na početku je bilo jako čudno, a sada, kako dani prolaze, shvaćam koliko sam vremena trošila na neke gluposti. Nije tako loše biti sam sa sobom i baš je lijepo popiti kavu i smješkati se nebu.
Moj najveći problem je taj što uvijek “imam” vremena za sve i kada zapravo nemam vremena za ništa. Koliko je samo štetan ovaj fbk za psihu, i koliki ti pritisak nabije bez nekog posebnog razloga – tek sada vidim! Sve je normalno u nekim granicama normale, ali ja sam stvarno bila previše ovisna. Ne volim osjećaj samoće i pretjeranog muka i zato sam uvijek bježala u taj virtualni svijet, jer tamo se uvijek nešto događa i ne može ti biti dosadno i nikada nisi sam i stvarno pomaže i dobro je društvo kada si daleko od kuće.  Ali eto, odluka je “pala” iznenada i jako sam sretna zbog toga.
Za promjenu, posvetila sam se sebi i isključivo sebi i bilo je vrijeme više da se posvetim sebi.
P.S. Danas mi je Kata poslala jedan crtić, i tako sam se slatko nasmijala. Zove se “Daša” i kažu mi da se pojavio prije moga rođenja, pa sam vjerojatno dobila nadimak po njemu! 🙂 To je sinkronizirani crtić – Daša ima muški glas ( 🙂 ), ali je svejedno preslatka s ovom mašnicom, koliko god taj čiko ubija njenu romantičnu pojavu! 🙂 🙂

Idem opet da gledam neki film i da uživam u ovom iznenadnom odmoru. A vi, nađite vremena za sebe, a ostalo šta stignete! 😙

Danijela Luburić
Neki baner