Rastanak onih koji se vole

‘Znao sam da je vrijeme rastanka. Sve je u redu.’ Vrijeme će donijeti mir, rekao si. Zaista vjeruješ u to? Ili si me slagao da me utješiš?

Zar se nisi mogao naljutiti ili mi reći nešto ružno? Bilo bi mi mnogo lakše. Ovako se ne mogu sjetiti ničega lošeg. Zato te ne mogu ni zaboraviti. Ma kakvo vrijeme?! Ne može mi ono donijeti mir. Dani prolaze a ja se isto osjećam kao i prvog dana kad si mi rekao da će biti sve u redu.

Kada bih samo znala što je u tvom srcu. Da si mi barem dopustio da ga otvorim do kraja. Da si se barem prepustio. I baš to je ono što me muči. Slutim da osjećaš isto kao i ja. Samo ne želiš priznati. Upravo kada si počeo osjećati, tada si se počeo i udaljavati. Misliš da ćeš opet biti povrijeđen. Bez obzira koliko si hrabar u životu bio, nemaš dovoljno hrabrosti ponovno voljeti.

Vrijeme će donijeti mir…to ti samo sebe tješiš. I sam znaš da neće. Možda ćemo se naviknuti jedno bez drugog, ali nemir će u nama živjeti. Čežnja za tobom je ista. Nedostaješ mi…poruka, glas, slika, bilo što.

Mislim da moramo završiti ovu priču jer znam da se ne mogu rastati oni koji se vole.

Neki baner

H. Š.

Neki baner