Razuzdano u nama…

Neke se Drine ne daju ispraviti, neke se emocije ne daju izraziti, neke se pogreške ne daju oprostiti… Što je to zakopano duboko u nama što se krije iza svake ishitrene odluke, brzopletog poteza, nepromišljene riječi koju izgovorimo i prije nego postanemo svjesni njene težine i značenja, ne toliko po onog kome je upućena koliko po nas same?

Kažem po nas same jer sve ono što izgovaramo ili činimo reflektira spektar naših osobnih normi, uvjerenja, unutarnjih borbi i strahova, svega onog čemu smo spletom raznih faktora izloženi otkad smo se ukazali svijetu s glavom na ramenima.

Čvrsti karakteri koji se s godinama izgrade, kasnije kroz život više ili manje uspješno surađuju s nedodirljivim kraljevstvom nesvjesnog koje je odavno zacementiralo svoje utvrde unutar krhkih zidova našeg bića. To su ljudi kod kojih instinkt u izvanrednim situacijama vodi glavnu riječ, ali pretežno je životni put takvih osoba popločan čvrstim stavovima i racionalnim uvjerenjima kojih se odbijaju odreći dok samouvjereno i nepokolebljivo koračaju prema jasno zacrtanom cilju.

Volim reći da su to osobe koje imaju jasnu percepciju života i svih izazova s kojima se hrabro suočavaju te pritom čvrsto stoje iza svake pobjede i poraza koji ih zadese. Osobe koje uspješno balansiraju između razuma i osjećaja i znaju na koji način dozirati njihov udio ovisno o prirodi situacije u kojoj se nalaze. Stabilne individue preko čijih se leđa teret života može prelomiti, ali nikada na njihovu štetu jer iz svega izlaze kao apsolutni pobjednici koji iz svakog iskustva uistinu znaju izvući pouku i konstruktivne smjernice za daljnje djelovanje.

No ljudska psiha nikada nije bila svodljiva na kakvo računanje i podvlačenje zajedničkog nazivnika. Uvijek je dopušteno generalizirati, ali kada zagrebemo ispod površine postanemo svjesni raznolikog unutarnjeg bogatstva koje svi posjedujemo. Svakom je dodijeljeno nekoliko nijansi iz široke palete boja. Kod nekog su te boje u harmoničnom poretku, svi dijelovi bića savršeno su usklađeni i tvore kompoziciju koju malo što može narušiti.

Neki baner

Kod nekog su, pak, prisutni totalni kaos, nesklad i disbalans koji izazivaju osjećaj nemira i dinamike. Taj unutarnji nered upravo je blizak pojmu razuzdanosti. Ne po nekoj školskoj definiciji nego po srži koja se krije iza obje riječi i koju je u svakodnevnom životu jednostavno opipati i vizualizirati. Za mene je to glavna komponenta, istovremeno saboter i pokretač ljudi koji pripadaju nekom sasvim drugom svijetu od onih prethodno opisanih, koji s obje noge čvrsto stoje na zemlji.

S takvim neredom se teško pomiriti, a još teže suočiti. Ako se čovjek uhvati u koštac s vlastitim kaosom, mora unaprijed prihvatiti činjenicu da će se svaka stavka njegove osobnosti i okruženja stubokom izmijeniti. Mora biti spreman zažmiriti na jedno oko i prepustiti se bezglavo rizicima od kojih je cijelog života zazirao. Svaka smjelost nosi nepredviđene situacije koje se ne mogu iskalkulirati niti unaprijed predvidjeti.

Kako će se postaviti, hoće li se prepustiti ili oduprijeti, ovisi isključivo o osobi samoj, o trenutku u kojem se nalazi, bez obzira na ono što je bilo prije ili što bi eventualno moglo uslijediti. Ponekad će ljudi svako ponašanje koje odstupa od neke univerzalne norme koju smo sami o sebi isprezentirali, protumačiti upravo kao razuzdanost. Kada se zapitamo zašto je tome tako samo dvije varijante su moguće: ili u očima drugih više nismo ˝svoji˝ ili jednostavno više ne odgovaramo percepciji koju o nama imaju, a koja im je do trenutka preobrazbe išla na ruku.

Normative je danas lako pobiti, ali pojedinci će vam to teško oprostiti. Čak i pod cijenu toga usudite se biti ˝razuzdani˝, zakoračite izvan granica općeprihvaćenih pravila, istražite sebe, svoju okolinu, pronađite način da izbalansirate vlastite nijanse i smanjite kontrast među njima, jer sklad i mir za kojima izvana težite mogu doći samo iz dubine vašeg bića.

Ana Skelin

Neki baner