Tinejdžerske godine su one u kojima tražimo sebe, ogledajući se u drugima, u društvu, prilagođavajući se, ne bismo li našli svoje mjesto pod zvijezdama. U vremenu internet revolucije, ova potraga i sama socijalizacija još su teži. Zato je ovaj roman koji je napisala milenijalka od neizmjerne vrijednosti!
“Normalni ljudi” Sali Runi je priča o dvoje mladih koji se svako ponaosob osjećaju nepotpuno, nedovoljno, “nenormalno”, socijalno izopćeno.. Merien i Konel različitog su klasnog statusa, mogli bismo reći da su iz različitih svjetova, ali njihova bića su iz istog, njihovog svijeta.
U njemu se oni potpuno razumiju, slažu, osjećaju istinito i iskreno, ali usprkos tome, oni nedovoljno komuniciraju i iznose ono što zaista misle i to ih sprečava da pronađu mir tamo gdje on već postoji, nego lutaju i produžavaju svoje traganje za sobom.
Njihovu priču pratimo od srednje škole koju su pohađali zajedno u svom rodnom malom mjestu, sve do fakulteta u Dublinu. Puno se tema na malo strana dotakla Sali Runi-od odrastanja tinejdžera različitog klasnog statusa preko otuđenosti i teške socijalizacije milenijalaca što kao posljedicu ima otežanu živu komunikaciju, preko otkrivanja seksualnosti, prilagođavanja provincijalaca životu u velikoj sredini do anksioznosti.
Jednostavan i živopisan stil autorice
Ne pamtim kada sam čitala roman u kojem je realističnije prikazana strast sa svom svojom nesavršenošću i greškama koje upravo odlikuju generaciju i same spisateljice.
Nervirala sam se zbog neizgovorenih riječi i iskrenosti koja bi razriješila sve dileme koje su mučile i dovodile do očaja Konela i Merien. S druge strane kada su svoj jezik pretakali u govor spojenih tijela, savršeno su se razumjeli.
I tada sam, zbog živopisnosti, virila iza stranica knjige jer sam imala osjećaj da voajerski promatram nešto što nije za moje oči. A upravo toj realističnosti doprinijelo je to što Sali priča o normalnim ljudima sličnim nama smještenim u normalne životne situacije.
Dopao mi se jednostavan stil kojim Sali Runi pripovijeda naizgled običnu, a u stvari vrlo duboku i poučnu priču. Nije slučajno to što je kada je objavljen, proglašen romanom godine u Velikoj Britaniji i nominiran za veliki broj književnih nagrada. Obožavat ćete ovaj roman i uživati otkrivajući kako se ljudi mogu promijeniti zbog onih koje vole.
Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana
Najteže je pričati o sebi, zaviriti u sebe i suočiti se sa sopstvenim bićem. Zovem se Tatjana Kožul i profesor sam srpskog jezika i književnosti i najviše bih volela da su ovaj deo napisali moji učenici jer bi oni to, svakako, bolje učinili. Sve u životu radim srcem i stalo mi je do toga da dotaknem srca drugih ljudi i ostavim trag. Radeći posao u školi nebrojeno puta sam dobila potvrdu svoga rada i to zaista nema cenu. Kada znate da ste nekoga inspirisali, usrećili, ohrabrili, osnažili i oraspoložili, to vam daje krila i vetar u leđa da budete još bolji kako bi drugima mogli dati još više.
