”Sanjica Lacković” by Dario Harjaček

Moram priznati da se nikad nisam previše posvetila hrvatskim autorima, bez ijednog posebnog razloga, osim Pavla Pavličića koji mi je bio jedan od najdražih pisaca za djecu.

Prošle sam godine zagrebla lagano po površini, još uvijek nedovoljno da bih bila kompetentna odabrati najboljeg pisca ili najdraži roman. Ali ono što sam primijetila je da jako puno naših autora ima taj neki sličan stil naracije te čak i biranja tema o kojima pišu. Vrlo hrabri, eksplozivni, bez velikih mudrovanja i objašnjavanja, imam osjećaj da pišu na način na koji bi i razgovarali s nekime. I to je veliki plus, nema filozofiranja i objašnjavanja. Je kako je.

Sanjica Lacković, prvijenac Darija Harjačeka nije iznimka. Zanimljiv, bogat i iskren, roman u kojem upoznajemo tri lika koja su na određeni način povezana.

Tu je Petar-Krešimir Vitez kojeg bih nazvala glavnim naratorom. Nalazi se na psihijatriji gdje dijeli sobu s poznatim glumcem Goranom Podoljnjakom, drugim protagonistom romana. Povezuje ih treći lik, a to je naslovni lik romana, Sanjica Lacković, muškobanjasta, nesigurna žena koja je cijeli život morala kriti vlastiti identitet.

Kroz njihove priče koje sežu u daleku 1961. pa sve do 2016. upoznajemo mnoštvo drugih upečatljivih likova, većinom također nesretnih te nezadovoljnih vlastitim sudbinama.

Domoljublje, katolička vjera, izvanbračna trudnoća, srednjoškolska ljubav, neuzvraćena i nedozvoljena ljubav, nemoguća ljubav, preljubi, orgije. Sve to povezuje naše likove, preko njima bliskih osoba.

Stvaralačka je umjetnost u romanu jasno zastupljena, veliča se književnost i čitanje te dokazuje koliko sposoban nastavnik može utjecati na svog učenika, dok je scenska umjetnost prikazana kao nešto hrabro i ludo, iako vrlo često povezano s rubnim ponašanjem.

Neki baner

''Sanjica Lacković'' by Dario Harjaček

Harjaček pripovijeda na različite načine, što romanu daje na zanimljivosti i brzini. Od dijaloga, preko prepričavanja, dnevnika i pisama, u detalje nas uvodi u svijet licemjerja, skrivanja, tajni i predbacivanja, ali i iskrene ljubavi i prijateljstva.

Pokazuje koliko vanjština ljudima puno znači te što sve trpe kako ne bi izgubili određeni ugled ili razočarali pojedine osobe, zanemarujući istodobno vlastite želje. Vrlo dobro “servira” naš mentalitet te čitatelj vjerojatno može, nažalost, prepoznati mnoge osobe iz svoje okoline.

“Kakvu bi zadovoljštinu ona mogla zadobiti što je kroz život prolazila s tim stravičnim osjećajem da se mora ispričavati zbog toga što jest?”

Mnogi likovi nešto žale, kaju se što nisu napravili različite životne odabire, ali nažalost, većinom je kasno za promjenu te ponekad toliko da završi i tragedijom.

Možda ovaj roman nekome otvori oči te ga natjera da na vrijeme poduzme potrebne korake kako bi promijenio ono što ga je oduvijek mučilo.

Izdavač: Oceanmore

Photo: Google / Izvor: Books Movies Music
Neki baner