Za mnoge je ovo još uvijek tabu tema. Poput utakmice u kojoj se sretnu navijači protivničkih timova i pobiju se, tako i ovdje odmah dolazi do sukobljavanja u mišljenjima.
Često se piše kako su mnoge muslimanke na Zapadu suočene sa izazovima liberalizma i čvrstim stegama tradicije. Za njih važi da se moraju udati kao djevice, dok muškarci mogu uživati u svojoj slobodi. Dok je kod nas druga stvar i odluka pojedinca da li će imati odnose prije braka ili ne. Šta ljudi smatraju moralnim, a šta neprihvatljivim, najčešće zavisi od kulture iz koje potiču.
Prema nekim istraživanjima muslimanske zemlje pretežno ne odobravaju seks prije braka, a prema ovom pitanju najliberalniji su Njemačka i Francuska kao i Španija. Slobodnije predbračno ponašanje dozvoljava se i u Grčkoj.
Ali da se manemo statistike i da pređemo na stvar.
Koliko poznajete ljudi koji su poštovali to pravilo ‘’ništa prije braka’’? Da li ste vi među njima?
Uvijek će biti onih koji osuđuju ove druge i obrnuto. Dok je svijeta i vijeka ljudima se ne može ugoditi. Ali stani malo, zar mi s tim trebamo drugima da ugađamo? Zar sam čin nije satkan od ugođaja i ljubavi sa partnerom? Možda nas je Eva uništila kao žensku populaciju u nekim stvarima, pa imamo to prokletstvo menstruacije, bolnog porođaja, podivljalih hormona, klimaksa i šta sve ne.
Ali ostalo nam je to nešto s čim smo rođeni.
Metaforički na to možemo gledati kao jedan poklon koji nosimo u sebi. Mnogo vrijedan poklon. I sada se postavlja pitanje da li taj poklon, koji je tako vrijedan, želiš dati osobi za koju nemaš emocija, koju ne voliš, nego te samo fizički privlači?
Da li se pokloni poklanjaju samo dragim ljudima ili svakom ko naiđe kraj vas? Pretpostavimo da to nije osmijeh pa ga svakome pružamo. Iako, ruku na srce ima i takvih. Dijele šakom i kapom. Ako nam je neko manje bitan pa naćemo drugi manje vrijedan poklon i dati, zar ne? Nismo svi isti i ne gledamo svi istim pogledom na stvari i život. Plus, Biblija uvijek i iznova osuđuje seks prije braka. Seks muža i žene jedini je oblik seksualnog odnosa koji Bog odobrava. Nameće se pitanje koliko nas ima vjernika, a koliko nas krši ovo pravilo iz Biblije?!
Bog želi da uživamo u njemu, ali unutar braka. Međutim, primarna svrha seksa nije uživanje nego ponovno stvaranje, pa se tako smatra da apstinencija pomaže da se smanji broj neželjenih trudnoća, pobačaja i abortusa. Kada bismo svi slijedili taj ‘zakon’ manje bi bilo samohranih majki koje muškarci ostave kada zatrudne, manje bi bilo polno prenosivih bolesti, a djeca ne bi bila odbačena po sirotištima ili još gore ubijana.
Mi još uvijek imamo tu sreću da same možemo o tome odlučivati, bili vjernici ili ne, na nama je ta odluka kada ćemo stupati u seksualne odnose. Da li će nas Bog manje voljeti ako ne ispoštujemo to pravilo? Ne znam. Znam da nam On oprašta i gore grijehove ako se istinski i od srca pokajemo.
Da li treba za to kriviti roditelje čija maloljetna djeca ostanu trudna? Mislim da ne. Ne mogu oni djecu zaključavati u kući i praviti neki lični zatvor. Može se samo pričati o tome i nadati se najboljem. Ne mora ona ostajati do pola noći u gradu i diskoteci, danas se to dešava i u školi. Ne možete ni nastavnike kriviti ako vam dijete dođe sutra sa stomakom kući, oni ne mogu za njima ići po školskim wc-ovima. Dakle sve je stvar nas ŽENA da li ćemo ili nećemo. Ima doduše onih koji padaju na partnerovo ucjenjivanje. On je prvo uvjerava da je voli, priča slatke riječi da je zavede i odvede u krevet, a ako i to ne upali, onda kreću ucjene da će je ostaviti pa i pokušaji na silu. Ja sam čvrstog stava da ako si odlučila i nepokolebljiva si u svojoj odluci da nećeš stupati u odnose prije braka nema te sile koja bi te mogla natjerati u suprotno.
Ne osuđujem ni jedne ni druge. Poznajem, sada već žene, koje su mijenjale partnere kao čarape, sada su u srećnom braku i imaju mnogo djece.
A isto tako poznajem djevojke koje su vjernice, žive svoju vjeru, imaju dugogodišnje veze i čekaju brak za dalje korake. I mnogo su srećne. I one i njihovi partneri, veza im ne trpi, nemojte mi sada one šuplje price da on toga nađe sa strane, vjerujte da imaju i muškarci koji poštuju svoje djevojke, a samim tim njihovu odluku povodom toga. I da im nije seks na prvom mjestu nego one.
Poznajem i djevojke koje nisu vjernice, ali poštuju sebe i svoje tijelo. I te skupe poklone koje više nikada neće moći imati ne dijele okolo kao da je pijaca nego čuvaju za samo jednog čovjeka s kojim će provesti čitav život.
Teorija je mnogo kao i nas žena. Svaka na to gleda drukčije, svaka sebe cijeni previše ili nikako. Za šta god se odlučile gledajte da se poslije ne kajete za to. I neka to budu samo vaši izbori i ničiji više. Mnogo je lakše kada same odlučite pa padnete, nego kada vas neko drugi gurne.
Lijepo je i dočekati sutra vjenčanje a on i ti znate da nikada niste ničiji bili i da je došao trenutak kada ćete zaista uživati u ljubavi i predati se do kraja. Da si uvijek bila samo njegova i on samo tvoj. Da nikakav crv sumnje ne može da nadgrize vaš brak i porodicu. Ima takvih parova, muževa i žena vjerujte. I nisu oni ni po čemu bolji od vas, oni su se samo uspjeli suzdržati u nečemu što mnogi nisu uspjeli, a htjeli su.
Niko ne garantuje sutra da se neće i oni razvesti, da neće imati probleme koji se ne mogu premostit. Uostalom ni za sebe ne možete garantovati da ćete biti savršeni u tom braku.
Odluke su samo naše.
Niko ne smije uticati ili još gore, tjerati nas na nešto u šta nismo sigurni. Svako ima svoj izbor, način razmišljanja, vaspitanje koji nosi ili ne nosi iz kuće. Neko će tražiti uzore u roditeljima, a neko uzore traži sa druge strane televizora. U glumcima, pjevačima i ostalim javnim ličnostima. Nažalost mnogo je i onih djevojčica koje će to uraditi, jer su sve njihove drugarice to ‘’obavile’’ odavno, a njih jadne neće niko i postaju meta ismijavanja. Zato počnu posrćati i naprave grešku zbog koje se kasnije kaju.
Koliko god neki bili protiv toga, smatram i vjerujem da je seksualno obrazovanje u školama zaista potrebno. Mnogi primjeri su oko nas djevojčica od četrnaest godina koje su ostale trudne.
Četrnaest!!!
Zar se djevojčice tih godina ne igraju napolju školice, žmurke, barbikama i ostalim igrama koje su prikladne za njihove godine?! Očigledno ne. To su već sređene, ofarbane, našminkane ‘djevojke’ koje u nekoj kratkoj suknjici idu pod ruku nekom, po mogućnosti, starijem momku. Jer momci njihovih godina nisu IN oni se igraju fudbala i njih ne interesuje to.
Skoro sam čula za jednu djevojku od šesnaest godina kako govori sva ponosna da je napokon izašla iz jedne duge veze, a prije nje je imala još tri duge veze. Pa onda je ona sa sedam godina bila u prvoj vezi?! Evo ne znam…
Znam samo da sve ide u pogrešnom smijeru, da dolaze sve gora vremena i slobodno mogu reći gore generacije djece.
Barem roditelji neka se potrude biti im najbolji uzori, pričati sa njima, edukovati ih, ne smiju među majkama i kćerkama postojati tabu teme. Teme o kojima se šuti i ne priča. Mislim da upravo zbog takvih ššššš tema se i dešava ovo sve.
Marijana Paravac
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
